tanjem spominjano, nailazimo u mnogih prvih filozofijskih
spisih prošloga i ovoga vieka, a na raznih svjetskih je-
zicih Kad Dugald Stevvart piše svoje philosophical essays,
ili Mendelsohn svoje filosofijske razprave i ocjene, ili
Herbart svoju metapliysiku, ili Herbert Spencer svoje prin­
cipije filosofije, ili Fechner o fizikalnoj i filosofijskoj ato-
mistici, ili Lange poviest materijalizma, ili Ilippoljt Taine
djelo de
V
intelligence, — a ova slavna imena obuhvaćaju
cielo stoljeće i tri naroda: svaki od njih, da mimoidjeni
mnoge još druge, govori i o teoriji Boškovićevoj, te joj
genijalnost ili znamenitost iztiče.
Ova dva uresa, koja je hrvatski narod dao poviesti
svjetske filosofije, u kratko spomenuv, pridonieti mi je
k iznašanju imena manje slave iz mraka zaboravnosti,
imena, kojih većina — bar glede filosofijskoga im znamena
— i kod nasu novije doba jedva da su u dva tri knjižna
popisa, odbiv predgovor k I. akademijskoj knjizi starih
hrvatskih pisaca, spominjana 3 a inače jedva da su i ču­
vena, — imena, koja doduše za svjetsku poviest filosofije
nisu znatna, ali su nam zemljakom u dvojem pogledu
draga: da im izkažemo harnost otimljuć ih tmini, i da
na njihova djela pripojimo naš iz nova započeti rad.
Odmah od osvita novoga vieka, od preporoda zna­
nosti jmk u sliedeća stoljeća daje Dalmacija a imenito
daje slobodni Dubrovnik svietu naučnih suradnika što
veće što manje znatnosti, daje raznim Italije i Francije
universitetom i naučnim zavodom učitelja i glavara. Do ­
duše oni nose pretežno polatinjena imena i pišu latinski,
ali znamo, da je to bio još i prošloga vieka običaj malne
svega učenoga zapada, a znamo im iz pouzdanih vriela
i za izvorna hrvatska imena, za rodno mjesto, za poro­
dično porieklo, a o njekih znamo, da su s radom svojim
u tudjini ili
11
a tudjem jeziku spajali vjernu uspomenu
11
a svoj rodni jezik te i pisali
11
a njem.4 Najljepši je
primjer sliedeći Još sredinom prošloga vieka, kako piše
Serafin Cerva, mogaše, — neznam, može li i danas —
vidjeti posjetnik Padove u zidu je'Ine dvorane sveučilištne
spomen-ploču s napisom latinskim, koji po hrvatski kaže :
„presvietlomu gospodinu Dominiku Zlatariciu Dubrovča­
18
(
258
)
1,2 4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,...24