Visokoštovana gospodo!
Slavna sveueilistna skupštino!
Jednostavno, bez sjaja govornoga, kojim su veleza-
slnžni moji predšastnici s častne rektorske stolice umjeli
i u prošastih prilikah mogli veličati svetčani dan 19.
listopada, mislim da je danas meni progovoriti s ovoga
mjesta; n toj misli nakan eam prikazati u kratkoj crti
f i l o s o f i j s ke radnike sinove naše domovine u prošla
četiri vieka od 15. do 18., i iztaknuti one pobude, koje
nam današnjikom njiliov rad podaje.
Stegnuti mi se je na filosofijske pisce našega roda
s one strane Velebita, a i od tih dva najslavnija, koji
stekoše trajno mjesto u svjetskoj poviesti filosofije, na­
pomenuti mogu samo mimogred: ti su F r a n j o P e t r i š
iz 16. i Rugjer Bošković iz 18. vieka. Prvi, pod ime­
nom F r a n c i s c a P a t r i c i j a 1, broji se u poviesti
filosofije međju pripravi jače novovječnoga pravca f'iloso*
fije, budući on svojimi cijeli jedan od glavnijih 16. vieka
obnavljača nauke novoplatonovske, jedan od znatnijih
tada tumača i protivnika Aristotelova sustava, jedan od
onih, koji su uticali na Bernardina Teltzija, »padajućega
medju da tako rečem prirodoslovske osuovaoce filosofije
novoga vieka, napokon jedan od onih, koji su svojimi
estetiekimi razpravami sudjelovali pri tadanjoj vrlo živoj
znanstvenoj prepirci talijanskih učenjaka, da li ide prednost
Tassovu ili Ariostovu epopeju, i koliko li obvezne vrie-
dnosti imadu pravila Aristotelove poetike za novo doba.
Onaj drugi pako, slavni sin Dubrovnika Ru g j c r B o š-
k o v i
6
’, k zasltigam svojim oko fizike i matematike
18. vieka, pridao je svojom atomističkom teorijom ta-
kodjer glas znamenita filosofa, na kojega ime, s poei-
(
257
)
1 3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,...24