21
Cervi manjkajućem, — koncem XV . yieka dao tiskati u
Kimu svoje djelce na obranu Savonarole, lomačom sa-
žganoga: onda se dade suditi, kako je Dobrotić, prem
naslovni biskup nazarenski, oddvajao od skolastičnoga
pravca filosofije, a naginjao na novoplatonski slobodniji
smjer; onda se dade zaključiti, da je to sve bilo sigurno
jedan od glavnih povoda, s kojih se je on „pred lju-
tinom protivnika svojih“ — kako s&m piše — iz Italije
zaklonio u Dubrovnik; onda se dade nagadjati, da su
ga na takov slobodniji filosofijski smjer naklanjale po­
bude bogomilske, koje će on biti iz Bosne mladjahan
sobom ponio u sviet.
Suvremenik njegov G r g u r Bu d i s a l j i ć 11, po ot-
čevu imenu primajući književno prezime Natalius, od
nizka roda Dubrovčanin, izučiv se na glavnih sveučilištih
talijanskih, naučao je na njekih, vješt mnogim znanostim
a poimence filosofiji. S lovorikom magistra iz Italije dodje
u Zadar, gdje dugo učiteljevaše, /radeći neumorno uz
knjige, a odnemarujući svoje uđobje sasvim, tako da Cerva
nanj uporavlja izreku Seneke: „čovjek veliki i mudri
odvraća misao svoju od tiela i mnogo boravi s boljim
te božanskim dielom bića svoga, a s ovim kukavnim i
lomnim samo koliko je nužda“ . Od napora kostobolju
slomljen, nemože ni stajati, ali, mimo snoseć boli, radi
oko svojih djela; u tom, ako je ta crta istinita, nalik
na velikoga Leibniza12. Satrven vrativ seu svoj Dubrovnik,
skoro umre oko sredine XVI. vieka. Mnogo je pisao, i
slovio na daleko, te ga Didacus Pyrrhus, slaveći ga epi­
grami, zove poligrafom. Djela mu nisu izdana, nego šest
rukopisnih mu svezaka čuvala je još za Cervino doba
(morda čuva i danas) knjižnica malebraće u Dubrovniku.
Echardus te ini pišu, da je Budisaljić izdao razpravu o
du^i, o bogu, o stvorovih, o čovjeku, đa je pisao komen­
tare k praedicabilijem, k fizici i k metafizici Aristotela,
a, kako Cerva veli, u rukopisnih mu djelih dubrovačke
knjižnice nalaze se medju inim: razprava o neumrlosti
duše, etičke razprave po Tomi Akvinskom, predavanja u
kojih da vojuje proti Corneliju Agrippi Nettesheimu, koji
je, primjećujem, jedan od glavnijili novoplatonovaca po­
četkom XVI. vieka, prijanjao uz Reuchlina, te spajao
(
261
)
1,2,3,4,5 7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,...24