29
podpuna uzora ženskoga: tom slavom on naročito i za-
vršuje. Tim dobiva Gučetićev dialog značaj l i r s k i , i
Inči se jako od Platonovih, koji su d r a m a t i č n i ;
jerbo Platon dovodi u razpravni jak sukob filosofe p r o ­
t i v n i k e . Po tom zaostaje Gučetićev dialog mnogo za
Platonovim u pogledu umjetničke živosti te pokretnosti a
i dosjetne oštrine kako i u pogledu filosofske dubljine,
svestranosti te jasnoće; ali ga resi miris nježne udvor­
nosti i ljubeznosti moderne. I u pogledu prirodnoga
okvira, u koji je obuhvaćen filozofijski razgovor, opo­
naša Gučetić Platona; na idilnu sliku u Phaedru Plato­
novu37 sjeća početak i konac našega dialoga: razgovornice
sastaju se u perivoju Marije, i provode govor, zakloniv
se od ljetne žege, u sjeni krasna drveta, uz žubor po­
toka, iz kogji se Nimfe nadnose; a razstaju se na koncu,
pošto je sunce zapalo i već zrički ustaju
11
a noćne pjes­
mice svoje.
Ni sadržaj filosofijski dialoga nesastavljaju s amo ­
ni kl i nazori Gučetićevi, nego sgodno uporabljene misli
iz više djela Aristotela, Platona, Plotina te njihovih raz-
nodobnih pristaša i protivnika, poimence: Procla, Jam-
blicha, Averroesa — (kojega, po izreci Florinoj, Gučetić
osobito proučava) — zatim Tome Akvinskoga, Marsilija
Ficina, Agostina Sesse; gdje ulazi u realistične potankosti
estetičnoga obl i ka, utiče se i Vitruviju, a gdje mu je
do toga, da njegovi pretežno novoplatonovski nazori ne-
iztaknu se neskladni s naukom vjerskom — što donjekle
ipak jesu — rabi on i po koj navod ne samo iz Tome
Akvinskoga nego i iz sv. Augustina — (koga medjutim
u estetičkih pitanjih navodi kao pristašu formalisma Ari­
stotelova) — pak mjestimice priudesava novoplatonovske
nazore prema kršćanskoj nauci, i napokon kod njekih si
izreka naročito veli: „ovako uče i filosofi svjetski i naši
teolozi.u Gučetić je dakle, kao što je za njegove osobne
i dobne okolnosti naravski, oprezan eklektik, nastojeći
o izmiru raznih pače protivnih nazora. Nije mu nepo­
znata bitna različnost Platonove nauke, od Aristotelove u
obće a naposeb i u estetici: on ju iztiče za samu tu dvo­
jicu (veleći uz to po istini, da oni zajedno izcrpljuju —
kako kaže — »ideju ljudskoga umaw) a još više za nji­
(
269
)
1...,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13 15,16,17,18,19,20,21,22,23,...24