31
ne morda tek -udvorni nego pravedni, te da odbijemo
njegove nedostatke — kako nas i prije spomenuta einje
nica sve poviesti estetike ovlaštuje — na nesavršenost
ljudskoga intelekta u obće. Nedavno upokojeni Lotze,
prvak n filosofiji njemačkoj ovoga doba, završuje svoju
dubokoumnu nedavno prije smrti izdanu metafiziku ova­
kovimi riečmi: ,,u ostalom, bog zna bolje“ 39.
Razvitak filosofijskoga rada u našem narodu s one
strane Velebita pokazuje zanimivu analogiju s razvitkom
hrvatske tamošnje književnosti, poglavito pjesničke. Druga
polovica XVI. i prva polovica XVII. vieka obuhvaća
najobilniji i najznatniji rad i pjesnički i filosofijski, iznosi
slobodni Dubrovnik, središtem obojega rada uz po koji
znatan pojav iz otočja dalmatinskoga, kojemu pripada
od naših filosofa te dobe prvak Franjo Patricij.
U
dru­
goj polovici XVII. vieka jenja duševni život u obojem
pravcu, da se opet prema sredini XVIII. vieka uzdigne
do velike snage u Ignjatu Gjorgjiću s jedne strane, u
Rugjeru Boškoviću s druge, a u Andriji Kačiću đonjekle
s oboje strane. U obojem pogledu Dalmacija, imenito
slobodni Dubrovnik, jest odjek Italiji. Dok Italija vodi
kolo evropskoga umjetničkoga i znanstvenoga preporoda
u XV . i XVI. vieku i još na početku XVII., dotle vi­
dimo i u Dalmaciji s duševnim središtem Dubrovnikom,
bujan duševni život, a kako u pjesničtvu tako i u filo-
sofiji vidimo Dubrovnik gdje ide za stopami, za uzori
talijanskimi. Od XVII. vieka, kad se ognjište evropske
prosvjete prenosi iz Italije na sjever, u Francezku, Nizo­
zemsku, Englezku: trne i Dubrovnik. Bit će, čini se, sve
to veći pritisak razvijene susjedne turske sile ponajglav-
niji uzrok malaksanju Dalmacije u duševnom radu. Opet
u XVIII. vieku uzdiže se — ali ne toliko u obilju rad­
nika nego u njekolicini osobitih umova — Dalmacija,
đočim se i Italija s kujiževnim u obće a naposeb filoso-
fijskim radom uzpostavlja. Za dobe duševnoga cvieta du­
brovačkoga koncem XVI. i početkom XVII. vieka još
se jedna sveza ukazuje medju pjesničkim i filosofijskim
radom poimence oko estetike: ta sveza je ženski uzor
Flora Zuzorić. Tadanje hrvatsko pjesničtvo puno je obra-
ćeno k njojzi; a vidimo, da ne samo Nikola Gučetić nego
(
271
)
1...,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15 17,18,19,20,21,22,23,24