25
vajući a za boljeticu nemareći, naglo umro god. 1622.
Krasna knjižnica i rukopisi mu prodani su dražbom na
korist fisku, jer je bez oporuke umro. Zakopan je bez
nagrobna spomenika. Ali mnogi strukovni pisci posta
vili su mu spomen svojim priznanjem, medju inimi i po
znati francezki filosof Pierre Gassendi. Pisao je: komen
tare k cjelokupnom sustavu Aristotelovu u X svezaka,
komentare ,,in IV. libros magistri sententiarumu, t. j. k
djelu Petra Lombarda23 filosofa XII. vieka, kojega „četiri
knjige sentencija“ kroz stoljeća su se rabile u teologičkih
školah i mnogi su im pisali tumač, tako i Toma Akvinski;
nadalje: disputacije peripatetične, t. j. o Aristotelovoj
nauci, zatim epistole o logici i retorici. Glede komentara
njegova k Ravmundu Lullu24 valja dodati, datajlogičar
XIII. vieka bijaše svojom „ars universalis“ izveo njeku
fantastičnu panlogiku, naime nauku, kako bi se meha
ničkom kombinacijom svih mogućih pojmova dala iz
vesti a priori sva moguća spoznaja; — uza svu neizve-
divost takova pokusa apriorne svespoznnje, ipak je on
nalazio mnogo pristaša, i sam veliki Leibniz njim se je
jedno vrieme zabavljao25, pak i u ovom vieku, i danas,
ima nalika fantastičnomu panlogizmu Lullovu. Najzna
čajnija pako za pravac Raguzeov jest njegova opreka
proti Cesaru Cremoninu.2G Ovaj je, vjeran predaji pado
vanske filosofijske škole od XIV. do srjedine XVII. vieka,
tumačio Aristotelovu nauku (poimence o bogu i o duši)
po onom panteističnom, na novoplatonizam navraćajućem
shvaćanju, koje su o njoj iznieli exeget Aristotelov Ale-
xander od Aphrodisije II. i III. vieka po Isukrstu i
slavni XII. vieka komentator Aristotelov, španjolski Ara-
pin Averroes. Riedki su bili u Padovanskoj školi tako
zvani čisti Aristotelovci, koji naime nisu pristajali uz Ale-
xandrovo
i
Averroesovo tumačenje, nego su tvrdili neu-
mrlost individualne duše. Na ovaj pravac navraćao je
padovansku školu i Juraj Dubrovčanin, protivnik Oesara
Cremonina, koji je tu bio zadnji znatni pristaša pante-
ističkoga prekroja Aristotelove nauke.
Od početka XVII. vieka malakše Dubrovnik i u obće
Dalmacija u proizvadjanju filosofijskih pisaca. S t j e p a n
G r a d i ć 27, Dubrovčanin, kojega znameniti književni pak
(
265
)