Page 8 - Pavao Vuk-Pavlović: O smislu filosofije

Svrati li se pažnja na zasebnu svrhu, kojoj se je filosofija za raznih
kulturnih razdoblja bila podvrgla, moći će se i tu uočiti neobična mnogolikost
i raznolikost. Filosofija se je za različitih epoha znala upravo jednostrano dati
u službu kako teologiji tako i znanosti, kako politici tako i privatnome moralu,
kako ekonomici tako i umjetnosti, pa je i prema različitoj svrsnoj usmjerenosti
u raznim duhovnim odnosno vrijednosnim područjima, kojima se je već prema
prilikama napose priklonila, i samu sebe tu i tamo određivala različito, mije­
njala svoje biće ili se dala prepoznavati u različitom obličju ili i pod različi­
tom krinkom. Izdavala se je ona već i kao vjera, kao vjerska objava i spasite­
ljica, kao mudrost i tješiteljica, kao samospoznaja i kao spoznaja svijeta, kao
znanje u smislu stroge znanosti, ali i kao način života ili opet kao misaona, a
i u širem vidu životna tehnika, kao higijena duše i duha, pa još i u drugim
načinima. Tako se je i moglo činiti, da ni sama ne zna, tko je i što je uistinu.
I gledana s druge strane naznačuje filosofija jedanput svoje mjesto i smi­
sao svoga posla prema tome, koliko bi se imala smatrati potrebnim osloncem
ispred svega ljudskoga nastojanja, ispred mišljenja i istraživanja učenjaka, is­
pred djelovanja i čina u ljudskoj zajednici, ispred stvaranja umjetnikova, pa
se je i dala u potragu za normama, koje bi se unaprijed imale nametnuti kao
zakon kulturi odnosno kulturnome ljudskom biću kao kriterij njegovu stva­
ranju i djelu. No onda zna opet i sići s visoka svog sjedišta i otkriti n,ajednom,
da joj se svojevrstan zadatak ostvaruje iza sve dane kulturne zazbiljnosti, prema
kojoj tek ima uputiti svoje traganje i odrediti svoja otkrića. I opet se može
utvrditi, da se je znala izgrađivati na pretpostavljenu već nekom stajalištu,
bez kojega kao izlazišta nije za sebe vidjela mogućnosti razložna početka svog
umovanja; no isto je tako u drugim i drukčijim okolnostima znala i zabaciti
sve pretpostavke, koje su joj trebale biti temeljem, pa je htjela staviti početak
svoga traganja na tlo očišćeno od svih pretpostavaka, kako bi sav istraživački
posao otpočela sasvim snova.
U istaknutome se vidu može nadalje skrenuti pažnja na to, da je filo-
sofiju navodilo znanje jedanput na općenitu sumnju, da je drugi put upravo
sumnjanje navede na put saznanja. Svuda tu nailazimo na iznenađenja, a da
se o razlikama, upravo načelnim, na svim zasebnim područjima i disciplinama
filosofije i ne povede govor.
Zaustavi li se pogled na istaknutim okolnostima, mogao bi doista nag-
nati na mišljenje, da filosofiji, koja bi trebala pa i hoće da bude podupornjem
čovjeku u njegovu općem nastojanju oko duševne punoće i duhovna uspona,
nedostaje svaka ravnoteža, koja bi joj dala neku sigurnost i konačnost, a time
i opravdanje. Nije stoga neobično, ako je povremeno izazvala pogledom na
samu sebekrajnju skepsu, koja ju je nastojala prikazati tvorbom potpuno besko­
risnom, upravo nekim zalutalim ili zastranjelim pojmovnim pjesništvom, pa
štaviše i izdankom nestvarne mašte, ispraznom viješću iz neopstojna zaoblačja.
Tako biva i tako se neizbježno na najradikalniji upravo način čini i sama pro­
blematičnom. A s različitih je razloga znala u različitim povijesnim razdobljima
biti čak i proglašena mrtvom. Događalo se je tako, da ju je unatoč svoj njezi­
noj čestoj i raznoliko usmjerenoj pripravnosti za služnost odbacio nesamo čov­
jek odan znanju i spoznaji, učenjak, nego i čovjek religiozni, pa umjetnik, eko-
nomik, politik.
I doista, kad bi preobrazbe i izmjene filosofičkih metoda, misli, shva­
ćanja, sustava značile nemoć filosofičkoga spoznavanja, bilo bi u stvari sve
8