1
Čovjek može, dašto, izmaći filosofima, ali ne i filosofiji. Bude li mu
naime u času njegova očovječenja jasno, da mu je daleko iznad bilo kakva
životinjskog opstanka živjeti svojevrsnim — ljudskim — životom, nalazi se
odmah i pred dvoznačnostima i protivurječnostima položaja, u koji je stavljen
po nuždi svoga bistva. Da razriješi s time povezane napetosti života, tražit će,
kako se može očekivati, i opće neke osnove reda, moguće pretpostavke poretka,
u kojemu bi se mogao možda naći manje ugroženim od subjektivnih i objektiv­
nih, individualnih i socijalnih zapletaja i tegota na bilo kojemu području svoga
djelovanja, htjet će se prema moći svoje svjesnosti uteći različitim načelima, da
mu budu putokazom u ovakvoj ili onakvoj teškoći i stisci, koliko bi se napose
ticale cjeline opstanka i jedinstva njegova bića. Tako se čovjek daje na raz­
matranje, razmišljanje, umovanje, a kad bi tu sam možda znao zastati te bio
prinuđen potražiti pobude i savjeta, kušat će se obratiti i misliocima, s ob­
zirom na koje bi s pravom ili nepravom pretpostavljao, da bi ga kao ličnosti,
koje već po svome pozivu nastoje otkrivati i osvjetljavati putove razložna ži­
vota u raznolikim njegovim funkcijama i očitovanjima, mogli na osnovu svojih
razlaganja osloboditi sumnja, nestalnosti i suvišna vrludanja. Eto tako susre-
taja s kulturnom djelatnošću, koja do danas kao i nekad nosi ime »filosofija«.
Tražeći međutim filosofiju, čovjek nailazi stvarno samo na gotovo ne­
pregledno mnoštvo raznolikih filosofema, više ili manje obuhvatnih sklopova
teorema, koji se između sebe razilaze, a često i potpuno isključuju. Uistinu či­
njenica stalne izmjene i nesustale preobrazbe mora da filosofičku spoznaju
čini sumnjivom. I mjesto da oslobađa čovjeka nestalnosti i kolebanja u zado­
voljavanju kulturnih njegovih potreba, biva ona sama najednom izvorom smut­
nje i neizbježnim, veoma tjeskobnim problemom.
Promjene se, kojima je filosofija podvrgnuta u slijedu povijesnih raz­
doblja, ne protežu samo na nebitne osobitosti njezina očitovanja; u razno vri­
jeme i u različitim kulturnim prostranstvima nailazimo na preobrazbe samih
osnova, na kojima se filosofemi izgrađuju i koji omogućuju teorijsko jedinstvo
određene filosofičke zgrade. Savjeti, koje filosofija u vidu svih svojih različitih
očitovanja daje i može dati u službi razvića pojedinih kulturnih funkcija, mi­
jenjaju s vremenom svoj smisao, dobivaju novo značenje i pri starim riječima,
pa se nekako čini, kao da su osnovi sve filosofije i svakoga filosofiranja koleb­
ljivi, nestalni i prema tome u istoj mjeri nesigurni, da, na posljetku bez valja­
nosti, pa tako i bez vrijednosti.
7
1,2,3,4,5,6 8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,...48