lovažiti vrijednost slobodne i odgovorne ličnosti te njezina značenja u
povijesnom i kulturnom zbivanju. On svagda izlaze misao o osebujnoj
pojavnosti humane jedinke koja imade svojevrstan poziv, svoj autonomni
položaj, a time i odgovornost u ostvarivanju onoga sloja zbilje koja se na
ovoj Zemlji pojavljuje kao ljudska zbilja.
Od gnoseološke i ontološke do aksiološke i antropološke tematike
V
uk-Pavlović svuda ističe odlučnu ulogu svjesnoga subjekta koji nigda
nije tek bespomoćno bačen u sudbinski determiniranu povijesnu situaciju,
nego svagda u njoj treba da ispunjava svoju misiju, koja mu je kao svje­
snom ljudskom biću, dok je čovjek, neotklonivo zadana.
U svojim raspravama s tematikom politike, etike, estetike i filozofije
kulture uopće, aplicira VukrPavlović svoje teze iz teorijskog aspekta, pa
jednako u svojim mnogobrojnim knjigama i studijskim raspravama, kao
i na internacionalnim kongresima od Praga (1934) preko Pariza (1937)
do Bruxellesa (1953), Ziiricha (1954), Venezije i Bologne (1958) Vuk-Pa­
vlović izlaže i brani gledište svoga novohumanističkog aspekta na osnovna
pitanja ljudskoga spoznavanja i življenja.
Ovdje tiskane dvije rasprave o smislu i ulozi filozofije u ljudskoj
opstojnosti uopće daju nam uvid u onu tematiku koja nije bila tek znanje
o nečem, nego izraz doživljaja i uloge kojoj je naš mislilac svoj plodan
životni rad dosada posvećivao. Mi pak, u jubilarnoj njegovoj godini, že­
limo da još dugo ne napusti našu sredinu koja treba i buduće njegove
priloge.
Vladimir Filipović
1,2,3 5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,...48