416
BIT I SUVREMENOST
uređuje — »prirodi propisuje zakone«, kao mišljenje koje po
svojoj onto-teo-logičkoj strukturi »omogućuje« sve što jest u
onome š t o jest — tj. kao misao. — Tako je mogućnost da
nešto jest svedena samo na tako nešto kao ovo što jest, ali
višeg i najvišeg ranga, kao prvo i najviše biće, kao najreal
nije biće, kao stvoritelj, kao doduše konačni ali zbilju uspo
stavljajući intelekt — kao apsolut. Mogućnost bića raspo
ređena je između stabilne biti i promjenljivosti i tim je sama
ostala nemišljena.
Mo ć n o , o m o g u ć a v a j u ć e » n i š t a « — koje je
uznemiravalo Platona i velike grčke tragedije i nakon njega
sve velike mislioce i pjesnike — i ne samo njih — našlo je
svoje umirujuće »rješenje« u pozitivističkom svođenju ovak
vih riječi na činjenice ili logičku izgradnju jezika i na »meta
fiziku«. Russell, Wittgenstein prve faze, Camap, Wittgen-
stein druge faze vrlo su lako, suviše lako apsolvirali ono što
se krije iza riječi »ništa« ili »biti« i time sa svoje strane pri
donijeli etabliranju totalnog nihilizma.
PLATON I POVIJEST Platon, a za njim svi filozofi, neće i ne
mogu da misle »ništa«, iako se s njim su
sreću kad počinju filozofijski misliti i kad misle da bi ga
prevladali. Razdoblje svijeta, koje Platon u svom mitu iz di
jaloga »Politikos« označava kao razdoblje o t p a d a n j a od
ideja, razdoblje kad kosmos prijeti da se pretvori u Kaos a
demiurg ispušta kormilo kojim upravlja kretanjem kosmosa
i života polisa — ljudi u blizini bogova — jest ujedno
r a z d o b l j e u m i j e ć a , z a k o n a i f i l o z o f i j e — ra
zdoblje njihova u s p o n a . Oblici i tvari razdvajaju se — i
samo uvid u vječne likove i vidove može još zadržati tok, ako
sve ne svrši u kaosu i demiurg opet ne preuzme kormilo i
učvrsti prvo razdoblje svijeta u njegovom jednoličnom tra
janju. P o v i j e s n o je, očito, samo drugo razdoblje — ra
zdoblje razvoja kao padanja i ujedno uspona. Iako je danas
općenita premda s novovjekovnih pozicija razumljiva predra
suda o nehistoričnosti Grka i njihovog mišljenja, — Platon
je z n a o za povijesnost svojeg svjetskog razdoblja — ujed
no ontologijskog, kozmologijskog i polisno-ljudskog — kao
i za povijesnost svoje filozofije u tom razdoblju (koja se ni
