POVIJEST
421
može u pravom smislu promašiti svoj život. Za druge je sve
osigurano; čak su i motivi i oblici propadanja predviđeni u
totalnoj organiziranosti.
Ono što se doima tako tuđe, što je strahovito i strašno
na čovjeku koji je usvojio iskonsko povijesno »ništa« — što
čini da se nikad ne možemo kod biti njegove u-domaćiti i što
više i manje govori o njemu od svakog »humanizma« — jest
njegova r a d i k a l n a m o g u ć n o s t d a p r o m a š i
s v o j p o z i v da on i preko njega bića bivstvuju i s t i n i -
t o. Koliko god velik, sveobuhvatan bio obrat k iskonskom,
primjeren totalnosti starog, tolika je u njemu i s njim mo
guća n e - i s t i n a života kojoj nikada nikakve greške ni za
blude ne mogu biti ravne.
No to moramo svagda misliti kad bismo voljeli graditi
novo, kad u bitnom smislu nastojimo biti suvremeni. Tko
nije na sebi iskusio rastvaranje i sud krize ne može iz nje
iznijeti novo, spasonosno, ono jedno jedino što je nužno.
