420
BIT I SUVREMENOST
APSOLUTIZACIJA I OBRAT Nasuprot totalnom kruženju apso-
luta, aparata, postolja, rađa, odno
sa, organizacije, pojma, cjeline — kruga, društva, kapitala, dr
žave itd. itđ., svih tih imena za bit onoga što se danas zbiva«—
nalazi se izvanredno teška j e d n o s t a v n o s t smislenog ži
vota, koju je — i to je odlučno — nemoguće postići, đoma-
šiti osim revolucionarnom destrukcijom koja je ujedno opre
zna gradnja. Iz ništenja je nemoguće iskočiti — njemu se
valja suprotstaviti na njegovu tlu. Ovo tlo je svjetovnost svi
jeta kao mogućnost ljudi i bića. Za novu epohu nema recepta,
nema pravila — čak ni onih jednostavnih kojima se dosad
služilo u mišljenju i djelovanju. Epoha radikalne stabilnosti
u promjeni ukazuje po svojim totalnim i totalitarnim ten
dencijama svakog svojeg nekad djelomičnog i brižno razlu-
čenog su-dijela, po tendencijama: panekonomizma, panpoli-
ticizma, panideologizma, panseienfizma, pantehnicizma, pan-
sociizma, panetatizma, panvitalizma, paiihistorizma, panantro-
pizma, panesteticizma, panmoralizma, panloglzma, pansimbo-
lizma, panfunkcionalizma, pamndicionizma I, ne na kraju,
pankriticizma — samo nezadrživu, uniformnu apsolutizaciju
regija, djelatnosti, bića, i osim onog što možemo naučiti, isku
siti na negativnom putu. njene samođerdrakcije, još jedva što
drugo za perspektivu gradnje. Ovo »jedva što drago« jest ni
hilizam u tim »pan ... i,zrnima« — ono omogućavajuče »ništa«
koje se najavljuje kroz ništavno ništa. Ako svoj smier đes-
strakcija dobiva iz konstrukcije svega, iskušane
n
negativ
nom modu totaliteta, onda ono što se revolucijom, obratom
oslobađa nema većeg »pozitivnog« pravila i zakona od doma
šaja iskona, svagda vezanog uz promašaj.
NOVO EZKRIZE
L u t a n j e s p a d a u us t a n o v 1j i v a-
(ISTINSTVGVANJE 11Je s v i j e t a . Socijalističko revoluci-
1LUTANJE)
onamo p r e k o ( »trans«) t o t a l i t e t a
u k r u ž e n j u nije samo izvrgnuto opa
snostima obnavljanja starog nego — što je još odlučnije i zna
čajnije — promašajima spram novog, koje nikakva kritika i
mudro upozoravanje post festuni ili unaprijed ne
može
od
straniti, da, ni dotaći. No, samo onaj koji bi doista da živi,