410
BIT I SUVREMENOST
dernog na misao i čovjeka postavljenog predstavljanja svega
kao predmeta i funkcije za nešto drugo — čitava tradicija
filozofije od Platona — Aristotela do Hegela čvrsto se drži
ove suprotnosti kao što je ujedno neprestano uznemiruje
onaj h i a t u s, ona ho r a , ono n i h i 1, ono o u k on u
pojavi kao me on, koji prolaze, provijaju kroz suprotnost
kao suprotnost, kroz razliku kao razliku. Ovo »ništa« — koje
bismo htjeli sintetički prevladati i u sve funkcionalno uklju
čiti, tako reći: institucionalizirati i domestificirati u totali
tetu radno-predmetne oblasti na koju je reduciran povijesni
svijet danas — ili koje bismo htjeli jezično-analitički kao đa
vola terapeutički izgnati iz svakodnevne, znanstvene i pred-
znanstvene upotrebe našeg instrumentaliziranog govora,
abreagirati kao izvor neuroze koja se zove filozofija (»meta
fizika«) — ovo »ništa« pokazuje u često jedva vidljivom tra
gu — koji zato nije manje prisutan pri svakom određenju,
pri svemu uopće konsistentnom, pri svakom ma kakvom »ne
čem«, kao granica, kao otpor, kao kontura lika, kao sjena,
kao prizvuk i podtekst — fundamentalnu n e - osiguranost,
n e - stabilnost, n e - jedinstvenost, n e - bitnost, n e - sabra
nost, n e - uređenost, n e - proničnost, n e - oformljenost,
n e - postojanost etc. našeg svijeta, nas u svijetu, a koje smo
tako brzopleto spremni učiniti benignima, » r a z v o j n o «
osmišljenima kroz naše institucije i naše mišljenje, našu zna
nost i našu tehniku, našu praksu i našu borbu, našu kritiku
i našu konstruktivnost. Kao da bismo p r o m j e n a m a -
- t r a n s f o r m a c i j a m a htjeli zadovoljiti zahtjev onog
»n e« u stvarima i mislima i ujedno podcijeniti ga uklopivši
ga u svijet kao integralni njegov »dio« ili »momenat«.
»Ništa« kao granica, mjera i posebnost stvari u svijetu
nema samo svoju »benignu« unutarsvjetsku »funkciju«, ne oči
tuje se samo u unutar- i međuljudskim ekscesima ili pobuna
ma koje imaju vlastitu »životnu filozofiju« — i mogu biti brzo
i efikasno regulirane. Za ovako nešto uvijek nam stoje sprem
ne, na raspolaganju, znanosti i nauke, tehnike i mjere: psiho
logija, psihijatrija, socijalna i mentalna higijena, briga i slu
žbe, preventive, oblikovanje slobodnog vremena, sistemi insti
tucionalnog iživljavanja, radno-odgojne akcije etc. čak se čini
da nas, uglavnom s uspjehom, razorna moć naše tehnike ubla-
