Page 9 - Paulus Scalichius: De magia naturali, in lapide philosophorum et reliquiis scientiis

Paulus Scalichius, De magia naturali …, Prilozi 63–64 (2006), str. 239–254 247
Zoroaster, sin Oromaza kod Perzijanaca, zatim Indijci, Etiopljani, Kaldejci,
Perzijanci i slični. U magiji su se odlikovali, te su je intenzivno usvajali
(kako pripovijeda Platon u Alkibijadu1) i sinovi perzijskih kraljeva, da sami
nauče prema slici svjetske države upravljati i dijeliti svoju državu. A i Cice-
ron u knjizi »O proricanjima« iznosi da kod Perzijanaca na vlast ne može
doći nitko tko nije prije izučio magiju. Dovoljno će biti barem ovo što smo
spomenuli, kako bi se potvrdilo da nije moguća pouzdana spoznaja stvari, a
još manje djelovanje, bez prirodne magije. A nije tu riječ o magiji prazno-
vjerja, koja lažno prisvaja presjajno ime magije. Zato što perzijska riječ ma-
gi, što, osim Pika (della Mirandola ), potvrđuju i Porfirije i Apulej, znači
isto što i Druidi kod Gala, kod Hebreja Proroci, ili Senedrin (Sanhedrin) ,
ili Farizeji ili Kabalisti; kod Indijaca Gimnosofisti , kod Egipćana Svećenici,
kod Grka Filozofi , kod Rimljana Sapientes itd. A ona pak Magija prazno-
vjerja bit će neki savez zlih duhova i njihova prijevara i laž, a to je mudrom
čovjeku dijametralno suprotno. Nije tako s onom magijom koja, promislivši
sile svih prirodnih i nebeskih stvari i istraživši njihovu simpatiju, »pažljivim
ispitivanjem promotrivši« (kako onaj pjeva), duboko skrivene moći prirode,
ono što je niže izvlači na vidjelo, pomoću onoga što je više, tako kao da
povezuje neke mamce, pomoću međusobnog djelovanja jednoga na drugo,
pa iz toga često nastaju čuda koja oduzimaju dah, a događaju se ne toliko
po vještini, koliko po prirodi, čijoj se djelatnosti ta vještina pokazuje po-
moćnicom. Uskoro, pošto objasnimo način magije, pokazat ćemo u kratkim
crtama da se ona nalazi u svakom rodu znanosti i da bez nje ništa ne može
biti izvjesno. Način pak magije je, nakon točnog ispitivanja prirode, pove-
zati one stvari koje je priroda pripravila privezivanjem aktivnog s pasivnim,
kako naš učitelj poučava. Iz toga proizlazi da se vrlo često proizvede učinak
prije vremena koje je priroda odredila. Taj učinak puk gleda kao čudo, iako
je djelo prirode, samo uz preduhitrivanje roka. Takva magija bijaše ona Al-
berta Velikog, koji je često u mjesecu ožujku odgajao ruže, zrele grozdove,
posađen bob i štošta slično tome, pa čak i više, npr. brojne preobrazbe stva-
ri. Mnogo je takvoga činio, kako priznaje, pomoću čiste i prirodne Magije
Roger Bacon.
1 Platon, Alkibijad, I. 122a.
Cicero, De divinatione, I.41.
Pico della Mirandola, Conclusiones , 38.11.
Porfirije, De abstinentia, IV.16; Apulej, De magia, I.25.