Page 13 - Paulus Scalichius: De magia naturali, in lapide philosophorum et reliquiis scientiis

Paulus Scalichius, De magia naturali …, Prilozi 63–64 (2006), str. 239–254 251
Izbjegli su /bolest/ zbog pomoći sreće, a ne liječnika.
Što bismo mogli raditi u Filozofiji bez moći nebeskih i prirodnih stva-
ri i njihove simpatije? Uistinu, pojam »filozofija« nije ni na kakav način
moguće proširiti onkraj ovoga. Zar ne promatra Boga Teologija, kako se u
njemu sve nalazi, kako od njega sve dolazi, kako se k njemu vraća, kako se
u njemu samom smiruje? A može li to biti bez prirodne magije? No bilo da
promišljaš motrilački dio filozofije, koji razmatra pojave čvrsto spojene s
materijom, ili posve oslobođene materije, ili neke srednje, povezane bitkom,
a odvojene razumijevanjem, i to ili supstancije ili akcidencije, iz čega na-
staju, kao po rodoslovnom stablu, Prva i Prirodna filozofija, zatim ona koja
raspravlja o duši, pa matematika sa svojim tako reći sluškinjama, računicom,
zemljomjerstvom, mjerništvom, astrologijom, optikom i mehanikom – bilo
da razmatraš djelatnu filozofiju koja istražuje moral, i to ili pojedinaca, ili
obitelji, ili države, odakle je iznijela trojni porod, filozofiju morala, uprave
i države – bilo da razmatraš racionalnu filozofiju koja ili sudi ili pripovijeda
ili pokazuje ili nagovara ili razveseljava, odakle su nastale gramatika, po-
vijest, dijalektika, retorika i poetika – u svim tim područjima uistinu moraš
naći moći prirodne magije. Prije spomenuti dijelovi to sami po sebi potvr-
đuju. A posljednji, jer se sam bavi figurama i brojevima, i taj će se potpuno
složiti s ovim; no u istinskoj i doličnoj upotrebi, a ne u čarobnjaštvu, uz
pomoć saveza i ugovora s demonima, što nikako ne dolikuje kršćanima, a ni
magičaru prirode.
Ovamo pridolaze i imena, u kojima se krije najveća snaga i učinko-
vitost prirode. Odavde proizlazi da je prvi nalog imena nastao od Boga, a
takvim je imenima dano prirodno značenje. Stoga je Origen smatrao kako
neke hebrejske riječi, kao što su Hosana, Sabat, Aleluja i sl., nikako ne
treba mijenjati, jer u drugom jeziku ne bi zadržale svoje prirodno znače-
nje. Ali ne želim da ovo o riječima bude shvaćeno kao da su proizvoljno
označiteljske, nego radije kako su one same po sebi neke prirodne sile i pri-
rodno značenje. Neka dođu sad oni gramatičari koji su se trudili, drski kao
Tračani pa i više, predbacivati nam gramatičke pogreške, koje su najvećim
dijelom počinjene zbog tiskarske nepažnje. Bolje neka prosude koliko, dok
izbjegavaju ono barbarstvo riječi, zapadaju u barbarstvo stvari. Neka poka-
žu različitost riječi i kakva je njihova sila, koju su tako žustro osporavali.
Neka shvate da određenja riječi i imena nisu fizička, već metafizička. Tada
će lako uvidjeti ono od čega su se branili rukama i nogama, budući da
sami nisu nikakvi metafizičari: da ni najmanje ne razumiju Donata.11 No
11 Najvjerojatnije je riječ o gramatičaru Donatu Eliju iz 4 st. posl. Kr.