Skalić,
P.,
Teze o duši, Prilozi
61-62
(2005), str. 340-355
343
15.
Ćovjek
je po prirodi tijela
podređen
sudbini, duša
čovjekova
po slikama
pokreće
prirodu u svijetu sudbine, po umu je iznad svijeta sudbine.
16. U redu providnosti razum je autonoman.
17. Nikakvo vanjsko ili nutarnje nasilje ne može poremetiti duh.
18. Um je besmrtan i
vječan.
19. Onu dušu koja se sjedinjuje s umom nazivamo stajaj
ućom,
a ne pada–
jućom.
20. Ovaj um ne postižu svi ljudi.
21. Oni koji zanemaruju iskustvo uma, koji su zarobljeni osjetilima tijela, po–
stali su
slični
nerazumnim životinjama i s njima doživljuju istu propast.
22. Onaj omjer koji vlada
između
dužnosti prema dužnostima i
između
za–
sluga prema zaslugama isti je omjer
između
nagrada prema nagradama.
23. Svaka plemenita duša ima
četiri
vrste djelovanja: jedno božansko, drugo
intelektualno, razumsko i animalno.
24. Božansko djelovanje ima po
sličnosti
božanskog svojstva.
25. Intelektualno djelovanje ima preko formalnog svojstva sudjelovanja u
inteligencijama.
26. Racionalno ima preko same savršenosti vlastite bitnosti.
27. Nadalje animalno
ili
naravno djelovanje duša ima time što je povezana s
tijelom
ili
s ovim
običnim
stvarima.
28. Nijedno djelo u
čitavom
sklopu svijeta nije tako divno i
odlično
kao što
je ljudska duša koja
obuhvaća
svoju sliku božanstva.
29. Duša kao duh netjelesna je supstancija, intelektualna, sposobna da bude
rasvijetljena i da primi zadnju objavu.
30. Ljudski duh
među
svim stvorenjima neposredno iza
anđela
sposoban je
da primi božansko rasvjetljenje.
31. Duša uistinu, ukoliko je duša, nije ništa drugo nego netjelesna supstan–
cija koja upravlja tijelom.
32. A duša
određenog
subjekta jest 'enteleheia'
fizičkoga
organskog tijela
koje u
mogućnosti
ima život.
33. Duša kao duh jest
sličnost
svega.
34. Duša, opisno
rečeno,
jest dah bogolikoga života.
35. Duša, s obzirom na svrhu, intelektualni je duh
određen
da postigne blažen–
stvo u sebi i u tijelu.
36. Duša je stvorena nesavršena što se
tiče
znanja, a vrlo je savršena što se
tiče
prirodnih
moći.
37. Broj koji sam sebe
kreće,
enteleheia, harmonija, tanki dah, svjetlo, ato–
mi, vatra, zrak i zemlja u duši ne mogu biti u neskladu.