Page 2 - Paulus Scalichius: Conclusiones de anima

Skalić, P., Teze o duši, Prilozi 61-62 (2005), str. 340-355 341
Conclusiones de anima numero 164 /Zaključci o duši broj 164/
1. Ljudska duša je neka božanska svjetlost, stvorena na sliku riječi, uzroka
uzroka, prvog egzemplarnog uzroka, oblikovana božanskom supstanci–
jom i pečatom, karakter kojega je vječna riječ.
2. Duša ovisi samo o kreposti djelatnog uzroka, ne o krilu materije.
3. Ona je isto tako supstancijaini broj, jednoličan, koji se reflektira na sa–
moga sebe, i racionalan.
4. Ljudska duša uglavnom se sastoji od uma, razuma i naravski od slike.
5. Kao što um rasvjetljuje razum, tako razum utječe u slike, a sve to čini
jednu dušu.
6. Razum nije slobodan od zablude ako ga ne rasvjetljuje um.
7. Um ne pruža svjetlo razumu osim ako ga ne rasvjetljuje Bog koji je
naime prvo svjetlo.
8. Prvo svjetlo, kada se ulijeva u um, biva (postaje) intelektualno svjetlo i
ono koje se može pojmiti.
9. Prvo svjetlo, kada se preko uma ulijeva razumu, postaje racionalno i
može se ne samo pojmiti nego i misliti.
10. Prvo svjetlo, kada se preko uma ulijeva u sliku duše, postaje ne samo
takvo da se može misliti nego i takvo da se može predočiti, a ipak nije
tjelesno.
11. Kada se prvo svjetlo odatle preseli u vječnoga nosioca duše, ono postaje
tjelesno, a ipak ne postaje očito osjetno.
12. Nadalje, kada prijeđe u elementarno tijelo, bilo jednostavno i zračno,
bilo sastavljeno, postaje svjetlo očito vidljivo za oko.
13. Slika duše jest ona životvorna moć i upraviteljica tijela i izvor osjetila, po
kojoj sama duša u ovom vremenu razvija sposobnosti (sile, snage) osje–
ćanja, osjeća tjelesne stvari putem duha, pokreće tijelo u mjestu, vlada u
mjestu i hrani tijelo u tijelu.
14. U slici (idolum) vladaju dvije najjače sposobnosti: fantazija i naravno osje–
tilo.