Page 1 - Franjo pl. Marković: Logika
Basic HTML Version
Marković,
E, Logiko, Prilozi
35-36 (1992),
str. 247-258
247
LOGIKA
Napisao Dr Franjo pl.
Marković
1. ODSJEK
1
§
1.
Obilježje
i
zamašaj filosofijske težnje
Logika je,
reć
bi, krmilo na onoj
putničkoj
ladji, što no ju ljudski um otiskuje
po bezkrajnoj
pučini
mislI, dogadjaja i pojava put uviek željno izgledane istine,
dobrote i ljepote. I naš se je narod dao za timi uzori, za kojimi ljudstvo kao za
svrhom svojom teži; odkad je
čovjek
zaznao za se, pokoja mu nema van u onom
trudu, što mu ga zadaje ovo njegovo
pregnuće
za uzori duhovnimi. Poslije dvie
tisuće
godina, od kada se može brojiti sviestno ovo nastojanje, još se ne dovi
nitko, da bi sasvim skinuo zavjesu sa zagonetnoga kipa Saiskoga, te bi svi umovi
složno uzkliknuli: »EVpT]KUJ.U,V«; »našli smo cielu istinu«; pa ipak jenjalo nije.
Ali
čemu
onda ta
vječita
težnja, kojoj konca i kraja nema?
ćemu
u potragu
ići
za onim divnim krajem //2 ideala istine, dobrote i krasote, a ladjom ljudske misli,
kad se njemu Kolumb ne nahodi? Th baš i jest mirni ponos ljudski, da uztrajno
ide za
cielom
istinom, ma da i zna, da je
ciele
dohvatiti ni obuhvatiti ne
će.
»Thžnju
za istinom daj meni,
otče
nebeski, istina
sva
samo je za tebe«, tako veli umnik
svjetskoga glasa Lessing,
ponavljajući
i nješto promjenjuj
ući
izreku, koju
već
u
jednom spisu sv. Augustina, crkvenoga otca a prije novoplatonskoga filosofa,
nalazimo; u jednom dialogu Augustinovu (vidj. Ueberwega
Poviestfilosofije
II,
83.) kaže Licencij:
»već
traženje istine
usrećuje
nas, jer mudrost
čovjeka,
na
kojoj se osniva
sreća čovjeka,
nije gotovo
znanje
istine, nego vjerno i neumorno
traženje
istine«. Sv. Augustin izpravlja mnjenje Licencijevo te
uči,
da nije još
samo traženje istine nego tek posljedak toga truda t.j. doznavanje istine mudrost
1
Tekst prvoga odsjeka
Markovićeve
logike
priređen
je na temelju
(najvećim
dijelom)
litografiranoga primjerka
Logike
iz Arhiva HAZU s oznakom XV 37/2a,
uključivši
(uglavnom bez
posebne naznake) i sve naknadne preinake teksta, te donosi neke varijante iz ostalih primjeraka i
autografa.
za
opis litografiranih primjeraka i rukopisa usp.
priređivačev članak
Fonnalizam
i
realizam
u logici
u ovom broju
Priloga.
Primjerci iz Arhiva s oznakom 2a, 2b i 2c ovdje se
označuju
s 2A, 2B i
2C, a rukopis s oznakom l (I i II) ovdje
označujemo
s lA i l B. U tekstu smo naveli i paginaciju prema
2A (koja je jednaka onoj u 2B i 2C). - Zahvaljujem se upravi HAZU i Arhiva HAZU, koji su ljubazno
dopustili fotokopiranje primjerka 2A, kao i kolegici Mileni
Kovačević,
koja je, s
istančanim
smislom
za hrvatski jezik,
sačinila čistopis
osnovnoga teksta iz 2A.
Op. prir.
