Page 6 - Franjo pl. Marković: Logika

252 Marković, R, Logika, Prilozi 35-36 (1992), str. 247-258
se mehaničko orudje s većim uspjehom rabiti, i mogu se iznalaziti nova orudja
prije neznana i neslućena. Premda dakle u hronologijskom redu (iliti vremenoj
zasobici) metafizika ide prije logike, od onoga časa čim se je upoznalo, da je
misao mislitelju bliža od predmeta misli, valjaše počimati s logikom, koja hoće
upoznati mišljenje samo.IZ
Istom Sokrat zače logiku. On nadje indukciju, abstrakciju i definiciju, tj. on
nadje, da, ako hoćemo spoznati, što je koja stvar, moramo ju porediti sa sličnimi
joj stvar- ;;10 mi, ter pitati, što je ono, što u svih tih stvarih pojedinih ali
medjusobno sličnih mislimo kao zajedničko njihovo obilježje. Izreći to zajed–
ničko obilježje svih onih poredjenih stvari znači izreći istinu o njih, izreći bivstvo
njihovo. Bivstvo stvari dakle dOkučujerno onommišlju, koja izrazuje zajedničko
tj. skupno bivstvo istovrstnih stvari; a takova misao zove se pojam. Sokratovo
djelo bijaše ustanoviti, kako dolazi razum do pojmov~; Sokrat, kako netom
rekosmo, nadje, da do pojmova dolazimo indukcijom, abstrakcijom i defini–
cijom. Thko uputi Sokrat istraživanje o mišljenju, o načinu i postupku mišljenja,
ne pitajući pritom ništa: što je tvarni sviet, kako je postao, koja su mu počela
itd. Tim je Sokrat izveo najzamašniji prekret u grčkom filosofijskom nastojanju:
on je reć bi odriešio čovjeka od tvarnoga svieta, iliti misleći subjekt od
mišljenoga Objekta, koji dotad bijahu kao nerazdružni, kao sliveni. Prosti čovjek
na ime drži, da je njegova osjetna pomisao o vanjskih stvarih istovjetna sa samirni
stvarmi, ili bar pOdpuno istinito ogledalo njihovo; kakove one jesu same sobom,
u svom bivstvu, izvan misli subjektove. Ali tomu nije tako. Sluh, vid, njuh,13 opip
itd. to su načini našega osjetnoga shvaćanja stvari, to su naši nutarnji pretežno
duševni tvorovi. Šara (boja) naš je osjet, dakle naš pomišljaj, tvor nječega
osjećajućega i mislećega u nas, a nije objektivno stvarno svojstvo; vanjski pojavni
Objekt, vanjska osjetiva stvar nije drugo nego skup naših osjetnih pomišljaja:
Ako je tomu tako, a to utvrdjuje počam ;;11 od Lockea sva psihologija, onda
odbivši odvanjskih stvari naše osjetne pomisli, pak u obće naše pomisli ostvarih,
što ostane Objektivno, stvarno? Ne ostanu stvari, nego njeki Xi, njeke nepoz–
nanice. Kako mogu znati, što su stvari izvan mene neosjećane i nemišljene od
mene? iliti što su stvari same izvan osjećaja i pomišljaja mojega? 1bga ne mogu
znati, ne mogu ni pitati, ne mogu ni pomisliti. Onda je očevidno, da je uzaludno
razmišljati o stvarih, što su, kakove su u svom bivstvu, i odkud su, ako prije ne
znam, što je i kakovo je mišljenje moje, i koji su mu uvjeti, da bude istinito?
Stajalište filosofa grčkih prije Sokrata bijaše bezreflexijno, kako svakoga pro–
stoga čovjeka,14 koji drži, da vidi, da čuje, u obće da osjeća i da pomišlja vanjski
12 2B: upoznati pravila mišljenja sama
13 2B ima okus umjesto »njuh«.
14 2e: Motrenje filosofa... kako jesu svakoga psihologijom nepoučena čovjeka