Marković,
F.,
Logika, Prilozi
35-36 (1992),
str.
247-258
257
Drugo mnienje tvrdi, da doduše nije u mislih ljudskoga duha
očitovano
ili
izraženo bivstvo vanjskih stvari, ali da su ipak misli duhovni znakovi, duhovni
simboli vanjskih stvari. Ljudski duh i tvarni sviet raznobitni su, ali su misli duha
pod utjecajem
činjenica
vanjskoga tvarstva. Misli duha ljudskoga povadjaju se
po razvoju
činjenica
vanjskoga stvarstva, košto se jedna (paralela) uzporednica
u svojem
tečaju
povadja za drugom uzporednicom.
neće
mnienje tvrdi, da se Sokratova raz- IPOstava misli od stvari, misaostva
od stvarstva, mora ukloniti, jer da su misli i stvari u bivstvu jedno te isto, to
će
reći,
prava misao, ne
pojedinačna,
osjetna, jednopredmetna iliti što se veli kon–
kretna (a konkretna
znači
jednopredmetna),44 nego misao
obćenita,
bezosjetna,
pojmovna iliti abstraktna,45 koja pomišlja samo trajno, bitno, s drugimi is–
tovrstnimi pojedinirni stvarmi
zajedničko
svojstvo njeke stvari, a ne pomišlja
njezino prolazno,
slučajno
i
pojedinačno
svojstvo, takova misao pojmovna
podpuno prikazuje pravo bivstvo vanjske stvari,
pače
istovjetna je sa samom
stvari, i to ne samo s bivstvom njezinim, nego upravo s bitkom, seksistencijom
njezinom. Vanjska stvar, tako tvrdi ovo
treće
mnienje, niti ne obstoji, ne eksis–
tuje 46
inače,
nego u onoj pojmovnoj misli
mislećega
duha, koja pomišlja
bivstveno svojstvo iliti bivstvo vanjske stvari; s toga postoji 47 padpuna istovjet–
nost
mislećega
duha i vanjskoga stvarstva, i 10 na taj
način,
da sve vanjsko
stvarstvo nije drugo nego mišljeni tvor duha. Bitak, eksistenciju ima nešto samo
po tom, što
i1i
48 misli, a to je duh, -
ili
je mišljeno, a to je vanjsko stvarstvo. Duh
ima bitak po tom, što misli, a vanjski tvarni sviet
lP
ima bitak, ezistenciju samo
po tom i u tom, što je mišljen i kako je mišljen od duha. Thko tvrdi ono mnienje,
koje se naziva absolutnom logikom, i koje je najviše razvijeno Hegelom, a ono
pretjeruje idealisam do skrajnosti tako, da
izčezava
bitak i
česa
osim
mislećega
duha: nema bitka ništa drugo nego
misleći
duh.
Th su tri
različita
smjera logike.
Obilježivši ih
49
treba da razmotrimo razloge, koji zagovaraju prvi ili drugi
ili
treći
smjer,50 pa da se po razlozih
odlučimo
za jedan od njih, i taj onda
sustavno provedemo. Kod toga
će
nam za podlogu služiti poglavita
sliedeća
djela
od njem., ingI. i francezkih
stručnjaka:
44
2C: jednopredmetna,
kao srasla s jednim predmetom
45
2C: abstraktna,
tj.
odlučena
odpojedinih
stvar~
46
U 2C:
nema bitka
umjesto »ne eksistuje«.
47
2B: postoji -
kaže taj
treći
nazor-
48
2C:
ili
samo
49
2B ima umjesto »ih<<:
četiri
razna smjera u logici
50
2B i 2C:
treći
smjer
ili
četvni
1...,2,3,4,5,6,7,8,9,10 12