Page 7 - Franjo pl. Marković: Logika

Marković, R, Logika, Prilozi 35-36 (1992), str. 247-258 253
sviet onakovim, kakav je vanjski sviet sam sobom, objektivno, dakle da može,
ne pitajući o sebi, o načinu i naravi svoga mišljenja, razpitivati i obaznati sve o
vanjskom svietu. Sokrat je, kao sin primalje, od šale zvao sam sebe primaljem15
istine; i može se reći, da je Sokrat onaj primalj,16 koji je čedo tj. čovječji razum,
učinio samostalnim i odriešio ga od tvamoga svieta. On je oddvojio subjekt od
objekta,n misao od stvari, razabravši, /P da je samo prividna ona veza, koja
misao tobože sa stvarju tako u jedno sbija, da misao neposredno proniče i
probija vanjsku stvar, ter se tako sa stvarju poistovjetuje. Odmah ćemo razabrati,
od kojih je posljedica bilo ono Sokratovo razstavljanje misli od stvari vanjske.
Ako se oddvaja mišljenje, misaostvo od stvarstva tako, da se o mišljenju može
umovati ne obazirući se na stvari, nije li to za to, što je mišljenje baš posve
neodvisno od stvari, te je sviet naših misli, navlastito naših istinitih misli, istinitih
pojmova, nastao bez utjecaja stvari, koje su u ovom pojavnom svietu oko nas?
Ovako nasljednik Sokratov, Platon, zbilja učaše. On učaše: ovaj tvami pojavni
sviet oko nas puki je osjetni prividjaj, a naše pojmovne, neosjetne pomisli ne
nastaju pobudom18 i pomoću tih vanjSkih stvari, nego te misli.ima naša duša
sama u sebi, od prije, od predzemskoga svoga bitka, iz nadpojavnoga svieta čistih
ideja, koje negdje u nadnebesju bitkuju kao prava bića, a od kojih uspomenu
donosi ljudska duša ovamo na tvami sviet, i to u svojih pojmovnih, neosjetnih
pomislih. Thko nastade mnienje,19 da ima ljudska duša idejfi tj. pojmovfi priro–
//13 djenih ili urodjenih (ideae innatae) , iprirodjenih zakonfi mišljenja; kod
postanka onih prirodjenih misli i zakonfi mišljenja ništa ne sudjeluje ovaj
pojavni vanjski sviet.
§ 3. Logika formalna i realna (objektivna); deduktivna i
induktivna, rationalistična i empiristična; logika posredna
formalno-realna; logika absolutna
Što je formalna logika u pravom i čistom joj smislu (Kantovom)? Ako su
duši prirodjeni zakoni i oblici mišljenja; ako vanjski sviet ne sudjeluje kod
postanka naših spoznajnih misli: zar je potrebno, pače zar je moguće pitati, da
li se slažu naše misli s vanjskirni stvarmi? Ne, to pitanje je onda suvišno, te se
može pitati samo to, da li se i koje se naše misli slažu same medju sobom i sa
IS 2C imaprimaljom (pupkorezom) umjesto »primaljem«.
16 2C ima pupkorez umjesto »primalj«.
17 U 2C je umetnuto: sobstvo od predmeta.
18 2C ima povodjajem umjesto »pobudom«.
19 U 2C nauka umjesto mnienje.