Page 3 - Franjo pl. Marković: Logika

Marković, E, Logika, Prilozi 35-36 (1992), str. 247-258 249
takovu vezivanju filosofijske težnje i družtvenoga te državnoga života nekoga
naroda moglo bi se prigovoriti ono, što se o Rimljanih znade; na ime Rimljani
neimahu kako stari Grci samonikle filosofije, a ipak imahu silnu svjetsku državu.
Ali u istinu nisu Rimljani pojav onoj našoj tvrdnji protivan. Nisu, jer u njih se
očitovaše u pravoslovju etička i logička sila: eto u njih filosofijske težnje bar
logične i etične u praktičnom smjeru državnom. Ali Arapi, osnovači silnih
država? Osmani 5? U onih bijaše, za cvata njihova, velik goj filosofije Aris–
totelske, u ovih pak kako i u onih vladaše dugo vrieme podpuna odanost
nadzemskomu principu, ako i shvaćenu pogrešno; tako su oboji podugo vrieme
imali jaku državotvornu i družtvenu snagu. Svakako možemo tvrditi, da narode
drži na životu samoživa težnja za ideali; ona je ognjište milijuna duša. Filosofijski
duh je jedinilac, ne samo misli nego i čuvstava i čina. Th je veliki prosvjetni
znamen filosofije; to je znamen i težnje našega naroda, da bi sebi osvojio
filosofiju; ova težnja nije za naš narod samo intelektualna zadaća, nego je i etična
narodna dužnost. 6
If No ako filosofijski duh ujedinjuje pojedince jednoga naroda, on ujedi–
njuje i razne narode, on je svenarodna sila. Doduše uza svu filosofiju i
najprosvjetljeniji narodi još se svadjaju i biju; ali svi prvaci filosofi svih novih
naroda, ponukani neposrednim ili posrednim utjecajem kršćanske blagoviesti,
propoviedaju jedinstvo ljudstva i potrebu sloge, dužnost medjusobne ljubavi svih
naroda; pa makar je to danas još glas vapijućih u pustinji, ali je vjestnik
budućnosti, bilo i daleke budućnosti čovječanstva. Filosofija je svenarodni
duševni kosmos (»mir«). Ona se razmiče od naroda k narodu, ter narodi, koji su
došljaci u njezinu svetištu bili prije dva tri vieka, sad su starosjedioci. I s našim
će se narodom, uztraje li, ponoviti, što se s drugimi zbilo. Ion, kao pridošlica,
ulazi u njezin hram, pak ako narod naš uztraje za jedan viek, bit će i on
starosjedilac, priznani gradjanin toga duhovnoga svieta, a onda će biti, samo
onda, takOdjer stalan sjedilac na ovoj zemlji, koju haran naziva svojom
domovinom; ne zadržiš svoje domovine tvarne, ako nisi stekao domovinu
duhovnu: ova ti je jedini branik one.
5 2A: »Osmani« iz precrtanog Turci.
6 U lB (str. 5-6) slijedi: »Shvaćajući ja ovako silu filosofijskoga duha, t. j. težnje za istinom,
dobrotom i ljepotom, možetevjerovati, kako bih jurželio, davas razgorim tim duhom, da što savršenije
izpunim zadaću svoju, i znanost vam filosofijsku što podpunije predam. Ali ćete i teškoću moga
zadatka uzeti, znajući, da je naš narod početnik u filosofiji, da mi filosofijske tradicije nemamo, kako
drugi narodi, koji imadu četiri = i višestogodišnju tradiciju; nam je istom stjecati, mi bez baštine /?/
prispjevamo k djelu.« - Markovićeva kasnija istraživanja pokazala su mu, naprotiv, da hrvatska
filozofska tradicija (u nezanemarivu opsegu) ipak postoji, ali je sada »dočim iz nova počimamo
filosofijsku radnju hrvatskoga naroda«, trebamo za sebe iznova prisvojiti (usp. F. pl. Marković,
Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj velebita u stoljećih xv. do XVIII, u: Prilozi za
istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1-2, 1975, str. 272,1. izd. 1881). Stoga je taj dio teksta u
kasnijoj redakciji i morao biti ispušten.