248
Marković,
F.,
Logika, Prilozi
35-36 (1992),
str. 247-258
i
sreća čovjeka.
Tim je
izrečena
jezgra
čovječnosti.
Rad, neprestani rad za
doznavanje istine, pomak neprestani k istini, to je život ljudski; mirovanje, ma
i
blaženičko,
jest izvan
zemskoga
dohvata ljudskoga duha.
Nego ako i ne dosegnu filosofija i sveukupne znanosti
dele
istine, nit se
dosad složiše umovi te bi svi jednoglasice izrekli:
»(0
je
istina, to
je
dobro, to
je
krasno«,
ipak je mnogo istine
već
odkriveno, istavna
vriednoća
dobrote i ljepote
vidna nam je bar u onom sjaju, što no ga ljudsko oko podnositi može. Pak tko
bi
oči
svoje sliepio
lP
ili ih ne bi upotrebljavao za to, što im pogled ne
obuhvaća
sav sviet, nego tek maleni dielak svieta? Tko ne bi uživao modrinu nebesku za
to, što joj je obzorje omedjeno, a nije bezkrajno? Na isti
način,
kako se ne bismo
umom služili za to, što nam može trudno odgaliti samo
česticu
istine a ne može
ciele istine?
Logične
istine,
estetične
istine,
etične
istine sastavljaju obzorje ljudske
misli, koje nadmašuje puku tvarnost? koje sadržaje sve ono, što je vriedno i
dostojno da bitkuje i da se zbiva; obzorje, koje je više i šire od okružja puke
fizičke uzročnosti.
Misao,
čuvstvo
i volja imaju se vladati po samostalnih
zakonih uma, a ne po tvarnoj sili, ne po usilju
fizičkih
zakona ili povoda, ne po
mehaničkoj
nuždi.
Psihički
i
fizički
mehanisam proizvodi takodjer neistinu
(obmanu), rugobu i nevaljalštinu. Sve ovo troje promjenljivo je, nedosljedno,
neumno. Nedosljedno i neistinito mišljenje, ružno
ćućenje,
slaba ili zla volja: to
se vrieži i vlada životom, koji nije idealnom filosofijskom težnjom zadahnut, koji
nije na povodu
logičnih, estetičnih, etičnih
istina. Ove su istine
čvrste
stege, ali
umske, a ne
fizičke,
ne usilne stege, pak, jer su umske, one su slobodne, u
Kantovu smislu »autonomne« stege. Bezzakonost i bezrednost u
pOdručju
uma
- najgora je.
Ništa vriedna ne nastaje ljudskim radom bez žive
logične, estetične
i
etične
težnje t.j.
bez filosofijske težnje.
Pogledajmo one narode, kao: stare Helene,
Franceze, Ingleze, Niemce, koji najviše za filosofiju uradiše,
Ir'
i vidjet
ćemo
svezu njihova prosvjetnoga, družtvenoga i državnoga života sa filozofijskom
težnjom.
3
U Ingleza vidjeti Bacone, Locke, Mille, pa vidjeti državu njihovu
razgranjenu na svih pet dielova svieta.
4
Drugdje vidimo, da se s nedostatkom
filosofijske težnje ujedno nahode i nedostatci družtvenih i državnih prilika. Proti
2
2A prvobitno ima:
etične
istine
jesu vidokrugpomislimi, koji nadilazipuko tvarna bivanje,
koji
sadržaje...
3
U lB (str. 4) slijedi: »Pogledajmo Slavene: oni još nemaju samonikle i samo/razvojne?/
filosofije, pojedini im filosofi nikoše i
iščeznuše
pred tudjih filosofa; pak pogledajmo njihovo
društveno i državno stanje.«
4
U 18 (str. 4-5) slijedi: »...pak naprotiv gledajte prazninu naše samotvome filosofije i onda
ćete
razumjeti, zašto samo njekoliko ura daljine od nas tamo onkraj Une u Bosni naš narod grozno
strada, da bi
s/i!
genij naroda trostrukim željezom opasat imao grudi, da se neraspanu. Rusku jesazdala
prije 1000 godina tudja ruka, pa Ruska još danas svoje samonikle filosofije nema.«
1 3,4,5,6,7,8,9,10,11,...12