140
Potentiæ mentali claudens proprium ignem.
Non enim a paterno Principio imperfectum
quid rotatur.
25  Cuncta namque perfecit pater.
Et menti tradidit secundæ.
Quam primam vocat omne genus hominum.
Patrogenia lux. multum namque sola.
E patris robore decerpens mentis florem.
30  Opera enim intelligens paterna mens e se ge-
nita.
Cunctis inseminavit vinculum igni gravis amoris.
Quo omnia maneant, tempus in intermina-
tum amantia.
Neque omnibus, quae patri mentaliter con-
texta, monstret.
Ut in amore maneant, mundi elementa manentia.
35  Habet ipsa intelligentia, paternam mentem
indere.
Omnibus fontibus, et principatibus.
Est enim finis paterni profundi, et fons men-
talium.
U grčkom izvorniku je κλείσας – particip aorista, ali Petrić u latinskom stav-
lja u particip prezenta.
U grčkom je particip aorista (νοήσας).
Grčki izvornik koji Petrić donosi razlikuje se u nekim dijelovima od suvreme-
nih izdanja
Kaldejskih proroštava
Majercikove i Des Placesa. Mηδὲ πέσῃ u Petrićevu
izdanju je Μήτε πᾶσι, a νοερῷ mu je νοερῶς, pa to značajno mijenja smisao. Osim
toga Petrić ovdje riječ φέγγει čita kao glagol u 3. licu singulara prezenta indikativa
– »jasno pokazuje«, makar ga prevodi na latinski u konjunktivu, na što ga vjerojatno
navodi namjerni veznik μή koji dolazi s konjunktivom. U izdanju Ruth Majercik
φέγγει se čita kao imenica »svjetlo« u dativu singulara.
Ὡς ἐν ἔρωτι μένῃ κόσμου στοιχεῖα μένοντα.
Ut in amore maneant, mundi elementa manentia.
OC 39,5 (izdanje Ruth Majercik i Des Places ima
ᾧ σὺν ἔρωτι μένει κόσμου στοιχεῖα θέοντα).
θέοντα Petrić čita kao μένοντα, što onda po Petrićevu grčkom izvorniku
θέοντα znači počela svijeta koja se gibaju, a ne μένοντα – počela svijeta koja stoje.
1...,18,19,20,21,22,23,24,25,26,27 29,30,31,32,33,34,35,36,37,38,...67