Page 8 - Albert Bazala: O ideji prosvjete

9
bivstva naći više nego svoje sitno, individualno »ja«: osjetit će tamo
bilo životnih sfera, što u njegov život zahvataju i u akordu bića raz&*
brat će socijalnu i humanu notu, u snažnom odjeku na prirodni osnov
osjetit će strujanje duhovnoga žića i u sebi proživjeti svemir i svežiće.
Kad se tako zamisli u sebe, onda će mu se kao monadi po Leibnitzu
— u mikrokozmičkoj slici njegovoj ukazati sav svijet, iz ograničenosti
ugledat će neizmjernost, u malenome će razabrati sve i okrijepljen
sveukupnim duhom on će se pridružiti zajedničkom ritmu, kojega će
poticaje upotrebiti za izgradnju svoje ličnosti.
Na oba puta, u luku misaone refleksije kao i u intuitivnom poni­
ranju u dubini svoga bivstva prosvjeta vodi čovjeka u vezu s čovjekom,
narodom, čovječanstvom, prirodom i božanskim duhom, što sve prove-
java, i čovjek se osjeća ponukanim, da svoj odnošaj prema tim život­
nim sferama uredi, da se po njima ravna — jer ih je usvojio u dušu i
u srce, jer one leže u njem kao motivi, koje ga odredjuju, jer ih nosi
u sebi kao zakon života. Čovjek im se priključuje i predaje, ne po
nalogu i zapovijedi, ne na pritisak izvana nego po usvojenoj unutraš­
njoj sklonosti i nagnuću. Mnoštvo bića, što čini neku životnu zajednicu,
po takovoj se sklonosti hvata u jedno kolo, u jedno nastojanje za osva­
janjem duha i kulture, i upravlja se prema jednom cilju — poput
brodara, što s raznih krajeva svijeta upirući pogled na sjevernicu zvi­
jezdu brode prema zajedničkoj otadžbini, jer ih tamo srce i duša zove,
gdje im je pozivu života cilj i smirenje.
*
U djelovanju prosvjete mogu se razabrati poglavito d v a z a ­
k o n a . Ponajprije z a k o n s l o b o d e .
Zaokret života prema dinamičkom držanju i očitovanju po usta­
janju duševnih sila na aktivno djelovanje počinje se sa spoznavanjem,
koje vodi k samostalnoj upotrebi razuma. Intelektualna emancipacija
prethodi moralnoj, političkoj i svakoj drugoj. Stara riječ: »Spoznaj
sebe« znači zapravo: »oslobodi se« — to jest, upoznaj bivstvo svoje,
svoj poziv i zadaću, i radi prema toj spoznaji, pa nema gospodara nad
tobom ni zapovijedi do savjeta tvojega uma i nagovora tvoje savjesti.
Svaka misao i odluka tvoja prolazi kroz sudište tvojega duha i po um­
nom opravdanju dobiva tvoje privoljenje i odobrenje. Na toj slobodi
osnovano je sve v i š e biće i žiće čovjekovo, jer ljudskim postaje život
upravo po tom, koliko je duha ostvario, koliko je i samu prirodu, tijelo,
stavio u službu ostvarenja umnih svrha, te kako u spoznaji i htijenju
tako i u nasladi i užitku prikazao idejni smisao svojega bivstva. Slo­
bodan biti znači vinuti se na visinu duha, znači boraviti u sferi ideje,
s nje u svakom momentu života gledati i djelovati, u njoj se nasladji-
vati. To je smisao i kršćanske misli o prevladavanju tjelesnosti i o po­
bjedi duha, o uzdizanju k bogu i prebivanju u njem, o navještenju
zakona slobode, koji stavlja život na neumornu težnju za duhovnim
žićiem, na ljubav k božanskom duhu, koji je tvorac svega, na vjeru u
nj i odanost — to je smisao nauka o spasenju u Bogu, jer tko »provodi
zakon slobode i ostane u njem«, a ne bude »zaboravni slušalac« riječi,
koja znači um (logos) nego tvorac djela po nagovoru uma, po ljubavi
za. duhovni smisao, taj će biti i blažen u djelu svojem. Zakon duha