5
j e nesvijesno, jer mrtvo je, što nije zadahnuto duhom i slijepo, štp
nije osvijetljeno svijetlom uma, a prosvjeta je kao odsjev božanske moći,
što uskrisuje Lazara, što otvara slijepima oči i na noge postavlja hrome.
Njezina se snaga očituje na sve strane ljudskoga bića. U prvome redu
dakako na strani spoznanja, gdje otvara širok pogled na prilike ljud­
skoga života, obasjava ih svijetlom razuma i proniče u njih trijeznom
misli. No luč duha ima ne samo svoje s v i j e t l o nego i svoj ž a r i
p l a m e n — a sigurno je tek jednu stranu osjetio, tko je samo svijetlo
njezino razabrao. Potpuno ju je dohvatio, a to znači prosvjeta u najširem
smislu, tko je i s r c e ogrijao i v o l j u rasplamtio na umnom sadržaju
života. Prosvjeta o d u h o v l j u j e čovjeka i život, čini ga podražljivim
i pristupnim za misaoni sadržaj, osjetljivim za duhovne vrednote i zau­
zetim za umne ciljeve, ona ga stavlja na težnju za duševnošću — bilo da
je on nastoji dohvatiti u jasnoj misli (racionalno), bilo da je po ustraj­
nom naponu kao uočenu iskru iz sebe proiznese (intuitivno), jer to je
upravo bivstvo duševnosti, da je radina, pozorna, uvijek u nastojanju,
telja u mnogom razilaze, bilo što se ne drže na jednako općenoj visini zadaće,
jer polaze od posebnih kulturnih i socijalnih prilika, pa imadu pred očima
različni konkretni cilj — bilo što se u samom naziranju na život razilaze.
Pod takovim uslovima teško je mišljenja stručnjaka kao O. W i l l m a n n a ,
P. N a t o r p a , Fr. P a u l s e n a , G, K e r s c h e n s t e i n e r a , Fr. F o r s t e -
r a, E. B o u t r o u x a, J. P e c a u t a, C o m p a y r e -a, W. J a m e s a i dr.
svesti na jedno, premda se u drugu ruku mora reći, da izmedju njih postoji
veća razlika u obrazovnom c i l j u nego u obrazovnom i d e a l u . I pučko-
prosvjetni rad bio je u posljednje vrijeme više puta ponukan, da se orijentira
na pitanju obrazovnoga ideala — u pojedinim djelima na pr. po F r. J o d 1u
(Was heisst Bildung, Wien 1909.), P. N a t o r p u (Volkskultur u. Personlich-
keitskultur, Leipzig 1911.), E. L a v i s s e - u (L’education de la democratie,
Pariš 1907.), O. P l a n c k u (Das Bildungsideal und Volkshochschule, Lan-
gensalza 1921.), a i na raznim sastancima; tako ga je iznio na raspravu prot
T i t i u s na četvrtom njem. visokoškolskom kongresu u Beču 1910., I. T e w s
u tečaju za izobrazbu pučkoprosvjetnih radnika u Berlinu 1912. (isp. Volks-
bildungsfragen der Gegenwart, Berlin 1913.), H. C o r n e l i u s na drugom
njem. kongresu za uzgoj omladine (ispor. Arbeiten des deutschen Bundes fur
Schulwesen sv. 6., Leipzig 1913.). I tu su dakako izbile divergencije kako u
shvaćanju općega zadatka, tako i u odredjenju konkretnoga cilja. Preko svih
tih opreka nastoji preći R. v. E r d b e r g (Die Grundbegriffe der Volksbildung,
Volksbildungsarchiv II. 1911. Str. 357.—388.) tim, da najprije odredjuje pojam
kulture, kao skup svega onoga, u čem je stvaralačka snaga ljudi došla do
izražaja, i pojam civilizacije kao skup izvanjskih ustanova, napose pravnih i
društvenih, koje služe uredjenju života, pa onda označuje o b r a z o v a n o s t
k a o i n t e n z i v n i o d n o š a j p r e m a k u l t u r i . Pod narodnom prosvje­
tom razumijeva on intenzivni odnošaj čitavoga naroda (u raznom stupnju i
načinu) prema tekovinama i učestvovanje u stvaranju kulture. Nema čovjeka,
koji bi bio bez svakog odnošaja prema kulturi, ali obrazovni ideal traži kul­
turni ideal, t. j. odnošaj prema cjelokupnosti i savršenstvu životnih funkcija,
a k tome i opće zadovoljenje njihovo. U tom shvaćanju mogu se pored ostalih
osobito dva momenta istaknuti: prvi je taj, da prosvjeta odnosno obrazovanost
kako se god inače odredila, ide na pokretanje i unapredjenje životnih sila,
koje stvaraju kulturu, a drugi je taj, da ona smjera na cjelovitost života, koji
je po naravi same stvari stavljen u individualne granice, posebno zanimanje
i socijalni položaj. Po onom momentu ima ona u vidu k u l t u r u kao stvara­
lački proces, po ovomu drugom č o v j e k a kao učesnika i užitnika u njoj, pa
nastoji izmedju njih postaviti valjan odnošaj. Svrha je i ove radnje, u vezi s
idejama Strossmayerovim, ova dva gledišta na svoj način istaknuti. Otud se
samo po sebi nadalo općeno stajalište, koje i bez obzira na konkretne ciljeve
dolazi do
izražaja u ideji prosvjete.
1,2,3 5,6,7,8,9,10,11,12,13