4
I obična bi nam definicija doduše pokazala značajna obilježja
predmeta o kojem se radi.1 Ali ideja nas vodi dalje — ili ako ćemo
bs&
i dublje. Pojmovno odredjenje upozoruje nas, tako reći, na izvanjski
izgled, po kojem se neka stvar prepoznaje kao ono, što jest. Ideja nam
otkriva unutrašnju svrhu i vrsnoću njezinu. Konkretnoj zazbiljnosti,
koja pokazuje bitna obilježja u raznom stupnju savršenstva, ideja su­
protstavlja idealni oblik, kako bi proizašao iz pune snage bivstva. Ideja
je izraz za potpuni s m i s a o konkretne eksistencije, izraz za stvaralačku
namisao (intenciju) bivstva; ona predočuje zapravo ono, što stvar po
bivstvenoj tendenciji čini, na što smjera, ona gleda preko konkretno
izvršene faktične realnosti prema idealnoj mogućnosti, prema stanju sa­
vršenstva. I prosvjetno nastojanje ima tako svoju misaonu sliku savr­
šenstva: u njoj se ogleda, što se od toga nastojanja traži, što se kao »ma-
ximum perfectionis« nastoji dogledati, jednom riječi: što je umni cilj
bivstvene stvaralačke snage njezine? što ona čini iz punoga bivstva svo­
jega?
*
U
suštini svojoj prosvjeta je — sit venia verbo — r e v o l u c i o ­
n a r n i č i n . Ona podiže čovjeka iz nekoga stanja skučenosti, u kojem
sile njegove, vezane i potisnute, ne nalaze potpuna oduška. Ona znači
uštanak čovjeka na snažniji život, jer pokreće latentne sile njegove i
izvodi ih na slobodu razvijanja. Ona o ž i v l j n j e neživo i o s v j e š ć u -
1 Š pravom bi se možda i očekivala stroga definicija pojma p r o s v j e t e ,
to više, što riječ »prosvjeta« nameće misao, da se tu radi o tom, da se raširi
razumno shvaćanje prirodnih, socijalnih i kulturnih odnošaja ljudskoga života,
dok se opet u drugu ruku rado zamjenjuje s riječi » o b r a z o v a n o s t « , koja
znači isti cilj, naime odnošaj čovjekov prema k u l t u r i , ali po drugoj strani.
Razlika u značenju ovih dviju riječi lako se raspoznaje, ako se pomisli, da se
može reći: o b r a z o v a n č o v j e k , ali bi se nezgodno reklo: o b r a z o v a n a
g l a v a , dok se pravo govori: p r o s v i j e t l j e n a g l a v a ,a što se pored toga
može reći i prosvijetljen čovjek, razlogom je, zašto se riječ prosvjeta upotreb­
ljava za obrazovanje uma , razvijanje napredna, slobodna mišljenja, osno­
vana na jasnoj spoznaji (prosvjeta u užem smislu, u njemačkom označena
riječju Aufklarung), ali i za obrazovanje s r c a i v o l j e (obrazovanost u estet­
skom, etičkom, socijalnom smislu, njem. Bildung, franc. culture, politesse). No
ni proširenjem značenja, po kojem p r o s v j e t a obuhvaća znanje, napred­
no i slobodno mišljenje, e r u d i c i ju kao izobraženost uma, duha, a podjedno
i njegovanje ukusa, čestitosti i doličnosti, erudiciju kao humanitet, — ni tim
proširenjem nije još odlučeno, u čem se sastoji prosvjeta odnosno obrazova­
nost, jer je još uvijek otvoreno polje mogućnosti, da se težište stavi na po­
jedinu stranu ljudskoga bića (um, srce, volju, odnosno karakter), na izvjesni
odnošaj života (individualizam, nacionalizam, socijalizam) ili napokon na cje­
linu bića i žiVota (harmonični uzgoj, humanizam u smislu razvijanja ljudskoga
života). To zavisi u prvome redu od naziranja na svijet i život, kako je to u
svoje vrijeme napose naglasio G. F. L i p p s (Weltanschauung und Bildungs-
ideal, Leipzig und Berlin 1911.). Kako se već naziranje u toku vremena mi­
jenja, odrazuju se u njem razni obrazovni ideali. Ovi po svojim historijskim
i kulturnim komponentama, u raznoj kombinaciji i nejednakom uvaženju
ulaze u pojedine kulturne sfere i grupe savremenoga čovječanstva, te čine da
se u njima opće prosvjetni odnosno obrazovni ideal individualno razno kon-
kretizira, prema njihovu bivstvu, posebnim prilikama i tendencijama. K tomu
dolaze u obzir i momentane potrebe izvjesnog kraja ili društva, koje nijesu
svuda jednake, te tako utječu na jače isticanje sad ove sad one zadaće u obra­
zovnom idealu. Uzme li se sve to na um, onda je razumljivo, da se ne samo
mišljenja prošlih vremena nego i ođredjenja savremenih prosvjetnih nastoja-
1,2 4,5,6,7,8,9,10,11,12,...13