O ideji prosvjete*
Habent sua fata libelli, imadu svoj uđeš knjige, — a još više sami
ljudi i njihove misli. Knjige se često zaboravljaju ili se pravo ne razume,
ali i pokretači velikih ideja rijetko imadu sreću, da ih vrijeme njihovo
primi i usvoji, a poznija vremena da im sačuvaju pravi duh i smisao.
Tako se dogadja, da u toku prolaznoga žica narodi i vijekovi, povre­
meno, osjećaju potrebu, da na zamisli i očekivanju omjere ono, što je
nastalo — da isporede sadašnje s predjašnjim, zbiljsko stanje s osno­
vama, fakta s idejama i da na tom isporedjenju obnove neiskorišćene
vrijednosti, a izmijenjene, u koliko bi mogle životu dati snage i poticaja,
da usprave i svedu na svoje bivstvo, na svoj duh i smisao.
I nama je u osvitak narodnog uskrsenja, u navali posla i žurbi časa,
na uzbujalomu elementu života kao na ustalasanom moru, nama je više
no ikad potrebno, da udarimo valjan pravac, a to će biti onda, ako čvrsto
upremo pogled na cilj, da nas vrtlog života ne zanese u krivu struju,
ako uhvatimo pravu misao, na kojoj će narodno biće da se okrijepi i pri­
digne. Treba nam se dakle razabrati u prilikama i potrebama sadašnjosti,
ali pravo se njima možemo staviti samo onda, ako se »na umnom svodu«
nadnesemo od osnova prošlosti do ciljeva budućnosti i ako izmedju njih
odredimo pravac i duh rađa. Fervet opus — posao vrije na sve strane i
prosvjetno polje traži uz marne ruke jasne misaone direktive, povučene
od svijetlih traka prošlosti prema izglednim tačkama budućnosti. Poj­
mljivo je, jer je upravo zahtjev historijskoga kontinuiteta, da pri tom
napose mi, Hrvati, naše poglede na prosvjetno nastojanje vodimo uz
svijetli lik Strossmayerov, da ih na njegovim idejama omjerimo — to
više, što je on prosvjetnu misao uvrstao u kulturni ideal široke i visoke
koncepcije, u ideal, koji s ljubavlju i plemenitim ljudskim interesom
obuhvaća sve članove našega roda i sve strane života. Zadržimo se na
čas na toj visini i u toj prostranoj relaciji, da s nje uhvatimo nekoliko
crta, koje nam otkrivaju duh i smisao prosvjete. Riječ je o ideji pro­
svjete.
* Priopćujemo ovaj rad prof. dra A. B a z a 1e objavljen prije 15 godina
u prvom broju Z b o r n i k a z a p u č k u p r o s v j e t u (1922.), čijim je bio
i urednikom. Poradi njegova pmcipijelna značaja za pitanja pučkog prosvjeći­
vanja, čemu je posvetio svoje najbolje sile, a u želji da mu podamo što veći
publicitet mi smo ga u dogovoru sa piscem ovdje otštampali. (Napomena ured­
ništva).
1 3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,...13