Marković,
E, Vrsti sudova po njihovih
...,
Prilozi
37-38 (1993),
str. 251-265
253
§
3.
Označbeni
i uvjetbeni (suvezbeni) sudovi.
Ako predikat
izriče
subjektove
kakvotne oznake, t.p
što
da jest
ili
nije subjekt, n.pr. S je (nije) P (diamanat je
oktaedarski, diamanat nije ošaren), onda se to zove
vlastitostan, kakvotan,
iliti
označben
sud (Beschaffenheitsurtheil), a takodjer
tvrdben (kategorijski)
sud.
4
Ako li pak sud ne kaže,
što
subjekt jest ili nije, nego kaže, da predikat sa
subjektom jest
ili
nije u njekakovoj suvezici, n.pr. ako jest S, onda jest (nije) P:
to se onda zove
suvezben
sud
5
(Beziehungsurtheil).
Budući
da se ova razvrstba
sudova zove razvrstbompo
medjusobici (suvezici)
,
to se po medjusobici (relaciji)
diele sudovi na
tvrdbene (kategorijske)
i
uvjetbene (hipotezne).6
Th su samo
najjednostavniji,
najobćenitiji
oblici, koji se imadu zvati:
označbeni
isuvezbeni
sudovi. Drobischu je dakle najznatnija razdioba sudova u
označbene
(tvrdbene)
i
uvjetbene (suvezbene),
a
obćenitije:
u svojstvene (vlastitostne) i uvjetbene.
§
4. Po obsegovnoj
količini
razlikujemo sudove:
obćenite, počestne
i
poje–
dinačne. Označbeni
(kategorijski) sudovi
tiču
se ponajprije
sadržaja
pojma, t.j.
sud »S jest P« kaže, da je P
ili
rodni pojam
ili
vrstna razlika
iIi
osobina (vlastitost,
propriumf pojma S, a sud »S nije P« oddvaja od sadržaja pojma
sova
pojam P,
bilo kao tudji rodni pojam, bilo kao tudju vrstnu oznaku, bilo kao tudju
vlastitost. Sud »S je P« glede
obsega
znači,
da se
ocielom
obsegu
savu
izriče
predikat
p,
svi
Si jesu
P.
N.pr. Pravokutnik je
paralelogram
(ovo je rodni pojam);
pravo-
jj?2l
kutnik ima sva
četiri
kuta prava i po dvie suparne stranice jednake
(ovo su vrstne oznake); pravokutnik ima dvie jednake diagonale (ovo je
osobina). Ali sud
»S
nije P« može glede obsega
značiti
ili to, da
nijedan
S nije P,
ili
to,
danjekoji
Si nisu P (a uza to vriedi, da
drugi
njekoji
Sijesu
P),
ili
to,
dajedan
S nije P (a uza to vriedi, da
drugi
njeki
pojedin
S
jest
P). Dakle
označbeni
(kategorijski) sudovi po obziru na to, vriedi li pririek ocielom obsegu subjek–
tovu ili o
česti
obsega subjektova
ili
samo o pojedinom subjektu, (ako je obseg
subjektov
=
1, n.pr. »Sokrat«), diele se u
obćenite
(judicia
universalia),počestne
(particularia)
ipojedinačne
8
(singularia); -
budući
se to
tiče količine
(quantuma)
obsegove to se ova razvrstba zove razvrstba po
količini
(quantitetu). Thko
dobismo dosad trovrstnu razvrstbu sudova: 1) po kakvoti (qualitetu), 2) po
medjusobici (suvezici, relaciji) i 3) po
količini
(quantitetu).
3
2B:
izriče kakvoću
iliti
označje
subjekta
t.j.
4
lB
(str.
159):
takodjer
kategorični
sud. Iznad
»kategorični«
naknadno je dopisano:
tvrdben.
5
lB
(str.
159)
ima
sud odnošajni
umjesto »suvezben sud«.
6
U
lB
(str.
159)
stoji: na
kategorične
i
hipotetične.
Iznad
»kategorične«
dodano je
tvrdbene,
a
iznad
»hipotetične«
uvjetbene.
7
U
lB
(str. 160), umjesto »osobina (vlastitost, proprium)« stoji
vlasmost (proprium),
a iznad
»vlastnost« napisano je
osobina.
8
U
lB
(str. 161) umjesto
»počestne«
stoji
prekriženoposebne,
djelomične,
a iznad toga
česme.
1,2 4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,...15