Damir Barbarić: U intermezzu svjetova - page 8

D A M I R B A R B A R I Ć : U I N T E R M E Z Z U S V J E T O V A
zgodu u povijesnom mišljenju, u kojemu se sabire zgodi potrebno primanje na
god danog i u središtu svijeta zgođenog kazivanja konačne, jednokratne zgode,
koja je našla svoje kućište i time prebivalište čovjeka upovijesnom zovu i kaži«43.
No, takva povijesna čovjeka - istog koji je godinama ranije već bio zazvan kao
»zavičajni čovjek u harmoničnoj cjelini povijesnog sklopa, kojeg svako djelojest dje­
lo povijesti«44 -
upravo taj u zgodi povijesnog sklopa i njenoj kaži konačno na­
đeni zavičaj, dom i prebivalište ujedno nepovratno odvaja od srodnih mu bića i
čini ga gotovo potpunim strancem među njima: »Kad počinjemo misliti nešto
novo, onda počinjemo nekako i na novi način kazivati - pa se u vlastitom jeziku
osjećamo kao stranci, a tako izgledamo i svojim sunarodnjacima (i ne samo nji­
ma) - ne zato da bismo prešli na drugi jezik, nego da bismo za sebe našli kaziva­
nje koje je primjereno onome što mislimo, što nam se pokazuje
. « 45
No rastuća osamljenost nije dovela do sustajanja onih u poznim godinama sve
naglašenijih pokušaja da se pažljivim koracima mišljenja uvijek iznova poseže u
riznicu starih riječi slavenskih jezika, za koje se činilo da bi upravo u svojevrsnoj
»naivnosti« mogli biti za jednostavno kazivanje podobniji od »preopterećenih
jezika metafizičkog Zapada«46. Koliko daleko su ta zacijelo tek početna nasto­
janja dovela, to neka ovdje ostane pitanjem. Izgleda daje pitanjem ostalo i ono­
me čijem su djelu posvećena ova promišljanja. O punoj izloženosti, nesigurnosti
i krajnjoj neizvjesnosti ishoda, kao i o tome da »samo onaj koji bi da doista živi,
može u pravom smislu promašiti svoj život
« 47
znao je više nego dovoljno. Ne tek
na kraju rijetko ustrajna i jedinstvena misaonog puta, nego već u prvoj, možda i
temeljnoj svojoj knjizi nedvosmisleno je navijestio usud vlastita mišljenja: »Na
nama je da nađemo primjeren jezik, čak uz cijenu da nas svjetlost novog svije­
ta u iskonu zabljesne, iznenadi, da sustanemo, da eventualno tek zamucamo
. « 48
43 Vanja Sutlić,
Uvod u povijesno mišljenje. Hegel - Marx.
Priredili D. Barbarić, B. Drbohiav, D. Savić.
Zagreb 1994,161.
44V. Sutlić,
Bit i suvremenost
, 382.
45V. Sutlić,
Uvod u povijesno mišljenje,
116.
46V. Sutlić,
Praksa rada kao znanstvena povijest.
Drugo izdanje, 32.
47V. Sutlić,
Bit i suvremenost,
420 i d.
48 Isto, 197.
30
1,2,3,4,5,6,7 8
Powered by FlippingBook