D A M I R B A R B A R I Ć : U I N T E R M E Z Z U S V J E T O V A
ništa’, i to ovaj svijet pri povratku u ‘krug’ čini tako familijarnim, skrovitim i po
uzdanim makar koliko inače bio kompliciran. Ali nije ono samo van tog ‘kruga’:
‘ništa’ je i
u srži
ovog svijeta jer se on održava samo dinamikom stalnog obnav
ljanja i od početka prijeti da rastvori strukturu ovog svijeta
. « 8
Živo, pozitivno,
»moćno, omogućavajuće n išta«9
pravi je sadržaj onoga što isku
šavamo kao vrijeme i kao slobodu. » S vremenom je dana posljednja međa (horos),
horizont
, obzorje svijeta, njegov povijesni
principium individuationis.«10
Shvati li
se vrijeme ne tek formalno i apstraktno, naime kao izvanjska mjera i granica kre
tanja i bivanja, nego kao živi, ispunjeni vijek onog što biva, te tek
ujedno
s tim i
kao njegova, iz njega samog izrasla, omatajuča, omeđujuća i upojedinjujuča vla
stita granica i mjera, i shvati li se jednako tako sloboda ne tek kao apstraktna mo
gućnost izabiranja, nego kao pozitivna zadaća, svojstvena svagda samo jednom
čovjeku, naraštaju ili pak narodu, njima i jedino njima - tad se postupno poči
nje naslućivati nešto od čudesne pozitivnosti moćnoga ništa, koje individuira,
uposebljava tako da svako biće stavlja u njegov, samo njemu dan i zadan
položaj:
»Bića
jesu
po svom položaju koji nije samo prostorno plasiranje-smještaj nego
prije svega važnost, zadatak, posao, djelo, napor, ushit, omalovaženje, prednost,
odmor, blizina, udaljenost, obaveza, prijetnja, ne-voljaitd. - ukratko: prisutnost
ili ne-prisutnost, značenje i smisao
. « 11
Vrijeme kao povijesno vrijeme »jest ujedno
bivstvovanje
(vijek, vita, bios, život)
povijesti i
mjera
(tempus - hronos, odmjereno vrijeme) ovog bivstvovanja«12.
Sloboda je - u bitnom »diskontinuitetu povijesnog zbivanja
« 13
- otvorenost za
primanje i prisvajanje svog položaja, odnosno zadatka, te za proizvođenje s njim
u skladu. »Takav pojam [...] je sadržajan, za razliku od onog formalnog; on vidi
slobodu tamo gdje je očima novovjekovnog svijeta nismo skloni vidjeti, u spon
tanosti prirodnog rasta, u događanju pravog vremena, u spontanosti gesta
. « 14
Proizvodeće, a to sad znači dajuće, pružajuće i uposebljujuće ništa skriva se po
najprije u onomu što nazivamo
slobodnim vremenom.
Daleko od svakog puko sa
dašnjeg trenutka na apstraktnom kontinuumu vremenskih dimenzija sadašnjosti,
budućnosti i prošlosti, ravnodušno jednakog svakom drugom, slobodno vrijeme
8 Isto, 255.
9 Isto, 416.
10Isto, 34.
11 Isto, 411.
12 Isto, 34, bilj. 28. U knjizi pogrešno; treba stajati: 27.
13Isto, 256, bilj. 1.
14Isto.
