Page 14 - Franjo pl. Marković: Vrsti sudova po njihovih oblicih

264 Marković, R, Vrsti sudova po njihovih ..., Prilozi 37-38 (1993), str. 251-265
vriednost (modainost) suda u svezi s kolicinom; zato nisu vrsti sudnih oblika
uzporedne i samostalne jedne pokraj drugih, nego su, navlastito u svom vršku,
u obliku /;261 nuždnosti (apodiktičnosti) nerazdružne. Sama kolicina sudna
posve je izvanjska osobina: ona naime stoji u tom, da se subjekti broje (§ 9, str.
291. i 292.). Razbirni sud po svojoj je naravi najviši stupanj po vriednosti i po
kolicini tj. on je i obćenit i nuždan sud. »Thko se, kaže izriekom 1fendelenburg,
razvijaju oblici sudni te njihov sustav prikazuje postajanje (genezu) stvari«.
Vidimo dakle, da 1fendelenburg hoće genetično tumačenje i razvrstanje sudova
košto i38 Lotze.
Ako i ne napominju Milla ni 1fendelenburg ni Lotze, oni se sMillom mnogo
slažu u Shvaćanju sudnih oblika razlikujuć se od njega poglavito u shvaćanju
postanka i vriednosti osnovnih logičnih načela. Mnogo podudaranje njihovo s
Millom razabiremo iz Millove logike I. sv. i to (po prievodu Schielovu) iz cap.
IV., § 1. i § 3. o sudovih, cap. V. § 1,4 i 5 o sadržaju sudova, cap. 6. o raztvorbenih
isatvorbenih sudovih; _. zatim iz II. sv. cap. II. § 2 i 3 o rečenici o svakom i
nijednom, pak iz cap. v., VI. i VII o osnovnih logičkih načelih, o kojih Mill drži,
da nisu izvorni samoumski zakoni, nego da su posljedci opažanja, nastali indu–
ktivnim načinom.
Baine39 podudara se malne posve s MiHom. Thko se s njim slaže u odsjeku
»prvotna načela logike«, koja on drži da su izvedena iz jednoga jedinoga u istinu
prvotnoga načela, koje kaže, da je priroda jednolična (la nature est uniforme).
S Mi110m se slaže takodjer u nauci o oblicih 1;262 sudnih (str. 120-128 u I. sv.), o
smislu sudova (str. 147 do 157) o rečenici o svakom i nijednom (str. 22~·233).
Prema nauci tih logičara o sudovih svakako je Drobischeva nauka, koju
najprije prikazasmo, površna; pa ta40 nije niti jednosljedna. Drobiseh naime
drži, da su naročiti i uvjetbeni sudni oblik dvie glavne sudne vrsti, obje samo–
stalne ter jedna posve različna od druge. Ali s tom njegovom tvrdnjom ne slaže
se ono, što kaže u § 39: u istinu se ista medjusobica izražava41 u raztvorbenih i
usatvorbenih sudnih oblicih, a to je medjusobica uzroka i posljedice; - na str.
47. kaže, da je naročiti oblik sudni osnovni oblik raztvorbenoga, a uvjetbeni
oblik osnovni je oblik satvorbenoga suda; - Kad je tako, onda ne bi smio
Drobiseh, hoće li ostati jednosijedan, razlikovati naročiti i uvjetbeni sudni oblik
kao dvie posve različne sudne vrsti. U Drobischevoj nauci ne OČituje se ni
najmanje genet ična sveza sudnih oblika, koja je tako vidna u Lotzea i Trendelen-
38 2B: ko~to poslie njega i.
39 2B izpravlja u Bain.
40 2B:Ali njegova umjesto »pa ta«.
41 2B: izjavlja umjesto »izražava«.