7
[363]
BENEDETTU MANZOLIJU
BISKUPU REGGIO EMILIJE
Ovih deset knjiga mojih
Peripatetičkih rasprava,
predobri i ve-
oma obrazovani biskupe, dajem i posvećujem tebi, starom i istin-
skom prijatelju. Sjećaš se i to često pričaš da smo sklopili prija-
teljstvo dok smo jedan i drugi prije 28 godina bili u Padovi zbog
filozofije, jer je i jednog i drugog vukao i gonio neki tajni demon.
To <prijateljstvo> sam i ja uvijek od sveg srca njegovao i vidim
da si i ti to isto učinio. Nije ga mogla zaboravu predati niti uda-
ljenost mjesta kojom smo kasnije uvijek bili razdvojeni, ti doista
po Italiji, po Francuskoj, ja pak po Dalmaciji, Grčkoj, Aziji i ko-
načno Španjolskoj i Francuskoj, niti ga je iz naših duša <mogla>
izbrisati različita <nam> sreća koja je tebe zadržavala uvijek u
teškim i velikim poslovima velikih prinčeva, dok nisi bio potpu-
no opravdano uzdignut do onog uglednog položaja na kojem si
danas. Ja pak pritisnut siromaštvom, dok se brinem za tuđi pro-
bitak ne brinem se za svoj, mučeći se neprestanim putovanjima
po zemlji i moru, na Cipru shrvan nevoljom te okružen preva-
rama i zamkama najnezahvalnijih i najgorih ljudi, prvo sam se
zaustavio u Modeni, tvojoj domovini, dok si ti bio odsutan, kod
starih prijatelja, kod viteza Aleksandra Baranzona i Tarkvinije
Molze izuzetne žene cijelog stoljeća; potom su me valovi morski
i valovi sudbine dovezli u ovu luku gdje te češće viđam i uživam
u tvojem društvu.
Pošto sam ovamo došao i predao se svojim studijima, ponovo
sam uzeo u ruke neke moje nekadašnje spise i dotjerao ih koliko
sam mogao. Budući da sam se nadao da će koristiti onima koji se
bave filozofijom, htio sam <s njima> izaći u javnost. To su, nakon
što je prvi svezak izdan u Veneciji, tri druga sveska
Peripatetič-
kih rasprava
. Ovaj četvrti po redu želim da bude urešen tvojim
imenom. U njemu se raspravlja nekoliko Aristotelovih pitanja.
Ako prema svojoj izuzetnoj učenosti prosudiš da je u njima ne-
5
10
20
15
30
25
