[O povijesnom mišljenju], priredio Damir Barbarić
339
bismo htjeli bitu su-odgovorni za ono što je mišljeno, zajednički doživljeno
i učinjeno? A nije li suvremeni čovjek baš najudaljeniji od odgovornosti i od
prijetnje da se povijesni sklop vijesti (zgode), smrtnika (vjesnika), podneblja i
ozemlja nepovratno uruši u slabo i prividno prikriveni nihilizam, za koji neće
biti ni zgode, koja se sve više povlači, ni smrtnika, koji dokončava, ali ne umire,
ni neba, koje je postalo tehničkim prostorom, ni zemlje, koja raste i širi se poput
pustinje? Nitko ne zna koliko će to trajati. Za sada nam ostaje plamičak nade,
nad kojom bdije mišljenje.
Dakako, mišljenje ovdje nije mišljeno ni logički ni psihologijski; ono je
prije svetost čuvanja mogućnosti da zgoda kaže svoje, da smrtnik primi kaza-
no i pokaže ga drugima, da se nebo vrati godišnjim dobima, a zemlja da daje
plodove obilja i rasta.
Malen, ali pouzdan put za hod zgode (vijesti) jest povijest metafizike.
Njezini su neprijatelji brojni, čak i među filozofima. Nova mitologija samo je
tehnička izmišljotina. Desetak imena velikih mislilaca i učitelja ostalo nam je
kao poticaj skrbljenju oko budućnosti u sadašnjosti. Nemojmo zaboraviti da
se sa suvremenim nihilizmom njihov broj smanjuje.
