Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine
40/1(79) (2014) 335–342
335
[O povijesnom mišljenju]
Vanja Sutlić
Priredio Damir Barbarić
Tekst koji ovdje objavljujemo jedan je od posljednjih pisanih iskaza Vanje Sutlića,
a nalazi se u arhivu njegove ostavštine, koju je Institut za filozofiju zajedno s filo-
zofovom knjižnicom u prosincu 2013. godine preuzeo od njegovih nasljednika na
čuvanje i istraživačku obradu. Tekst je u izvorniku nenaslovljen, naslov potječe od
priređivača. Izvornik nije pisan autorovom rukom, već ga je prema njegovu diktatu
pisala njegova tadašnja suradnica gđa. Biserka Drbohlav. Diktiran je u proljeće 1989.
godine, a bio je predviđen za početak zadnjeg poglavlja tada pripremane knjige o
Hegelu, do objavljivanja koje zbog autorove smrti nije došlo. Tekst je tematski sro-
dan sa zapisom naslovljenim »Osnovni obrisi povijesnog mišljenja« i objavljenim
u dodatku knjizi: Vanja Sutlić,
Uvod u povijesno mišljenje: Hegel – Marx
, priredili
Damir Barbarić, Biserka Drbohlav i Dimitrije Savić (Zagreb: Demetra, 1994), na pp.
173–174, autograf kojeg je sačuvan u ostavštini.
Prema obavijesti gđe. Drbohlav autor nije dospio redigirati tekst, tako da je u
ostavštini očuvan u neautoriziranoj verziji. Uz njezinu suglasnost priređivač je po-
negdje u tekst neznatno redaktorski intervenirao, pritom pazeći da ničim ne izmijeni
filozofijski smisao. U bilješkama su dana dva pojašnjenja i jedna moguća emendacija.
Priređivač zahvaljuje gđi. Biserki Drbohlav i nasljednicima autorskih prava Vanje
Sutlića na dopuštenju za ovo objavljivanje.
D. B.
Povijesno mišljenje nije neki subjekt koji misli ili reflektira o vrsti zbilje, pa
makar ona bila i jednorodna s njim, njegova samorefleksija.
Povijesno mišljenje nije zbivanje nekog apsoluta u kronologijski shva-
ćenom vremenu, pri čemu se vrijeme oplemenjuje do unutrašnjeg zbivanja
apsoluta, pa se na kraju, kao i tijekom povijesti, kategorije apsoluta poisto-
vjećuju s određenjima vremena (Hegel). Marx je na početku scijentizma 18.
stoljeća razlikovao »metodu istraživanja« od »metode prikazivanja«. »Metodom
istraživanja« mogao je dospjeti samo do povijesti nečega (
ens
), ali ga je »me-
toda prikazivanja« učinila »najvećim hegelovcem 19. stoljeća«, svojevrsnim
misliocem bitka. On je znao za cjelinu u vremenu, a čitava povijest bila mu
je priređivanje pravog vremena, kao što je uspjelo društvo bilo priređivanje
