Franciscus Tranquillus ANDRONICUS
Dialogus philosophandumne sit / Dijalog o tome treba li se baviti filozofijom [opis djela] [tekst] [pdf]
Dialogus Sylla / Dijalog Sula [opis djela] [tekst] [pdf]
1. Tranquilli Parthenii Dalmatae ad Deum contra Thurcas oratio carmine heroico. Nürnberg (Leipzig), 1518. (VD 16 A 2894). 2. (Eiusdem) Epistola ad clarissimum ac nobilem virum Hieronymum de Croaria in Tapphain (Taphaim) utriusque iuris doctorem. 3. Item Epigramma Viti Verleri, David Rotmund buchornensis et Theoderici Spett prepositi Stuchardiensis. / Molitva Bogu protiv Turaka u heksametru, zajedno s posvetnim pismom Hieronymu von Croaria, i pohvalnim epigramima Dietricha Spetha, Veit Werlera i Davida Rotmunda. [opis djela] [tekst] [pdf]
[ENG] Fran Trankvil ANDREIS (Franciscus Tranquillus Andronicus Parthenius Dalmata), humanist, povjesničar, filozofski pisac, govornik, pjesnik, epistolograf, diplomat (Trogir, oko 1490–Trogir, 1571). Školovao se je u Dubrovniku, Padovi, Perugi, Sieni, Bologni i Rimu, Beču te je kao član poljske akademske studentske grupe u Ingolstadtu. Bio je profesor klasičnih jezika u Leipzigu (1518). U diplomatskoj službi je boravio na francuskom dvoru (1526), potom na dvoru Ivana Zapolje. Bio je predstavnik francuskog dvora u Mlecima (1535–1536), a potom je živio neko vrijeme u Dubravi kod Čazme, kao gost zagrebačkog biskupa Erdödyja. Od 1538. Andreis je postao poslanikom u službi Habsburgovaca, ali ne uspjevši u misiji da Turska Ferdinandu ustupi Ugarsku, prekida s diplomatskom karijerom. Boravio je u Poljskoj (1544–1545) te je u Krakowu objavio svoje radove Dialogus philosophandumne sit (Treba li se baviti filozofijom) i Ad optimates Polonos admonitio (Opomena poljskim velikašima) u kojemu se zalaže za jedinstvo zapadnih zemalja u borbi protiv zajedničkog neprijatelja Turaka. Godine 1550. se je vratio u Trogir. Andreisov opus, koji nije u cijelosti sačuvan, obuhvaća i književna djela u prozi i stihovima, pisanima na latinskom jeziku: pjesnički spjev Ad Deum contra Thurcas oratio, carmine heroica, (1518) i poslanice, između ostalih ona Piju V. koja je zbog kritika crkvenih vlasti došla pred inkviziciju poslije Andreisove smrti. Kao autor spisa o pohvali govorništva (De laudibus eloquentiae, 1518), u kojemu raspravlja o retorici, Andreis je značajan i za povijest estetičke refleksije u Hrvata.
DJELA: De victoria Sigismundi Poloniae Regis contra Moscos habita, Romae, 1515 (djelo sadrži i odu In Triumpho… Dni Johannis de Lasco Archiep. Gneznensis); Oratio de laudibus eloquentiae, Lipsiae, 1518; Epistolae: Ad Deum contra Thurcas oratio, carmine heroico (pridodana i Epistola ad... Hieronymum de Croaria in Tapphain), Lipsiae, 1518; Oratio T. A. Dalmatae contra Thurcas ad Germanos habita, Jenae, 1598, Viennae, 1541, 1598; Dialogus Sylla, de vita privata, Strasbourg, 1527; Dialogus philosophandumne sit, Cracoviae, 1545 (latinski izvornik i hrvatski prijevod Š. Selaka, u: E. Banić-Pajnić, M. Girardi Karšulin, M. Josipović (ur.), Magnum miraculum – homo/Veliko čudo – čovjek, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995, str. 368–399); Ad optimates Polonos admonitio, Cracoviae, 1545, 1584; Pia praecatio ad Deum, Viennae, 1566; De rebus in Hungaria gestis ab... Ludovico Gritti deque eius obitu epistola (obj. F. Banfi, Archivio storico per la Dalmazia, 1934–1935, vol. XVIII, sv. 105).
LITERATURA: E. Banić-Pajnić, "Trankvil Andreis o filozofiji i ljudskoj sreći", u: E. Banić-Pajnić, M. Girardi Karšulin, M. Josipović (ur.), Magnum miraculum – homo/Veliko čudo – čovjek, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995, str. 79–97.