Institut za filozofiju | Digitalna baština

Pavao SKALIĆ (Paulus Scalichius), filozof, teolog, reformatorski pisac, polihistor (Zagreb, 1534–Gdañsk, 1575). Školovanje započinje u Zagrebu, nastavljajući studij u Beču. Nakon završenih studija, boravi u Bolognji, zaređuje se za svećenika i odlazi u Rim, postaje potom dvorski kapelanom Ferdinanda I. Napušta Beč i predavanja na Teološkom fakultetu, pod sumnjom da pristaje uz reformatorske ideje i da je prihvatio protestantsku vjeru. Putuje u Stuttgart, Heidelberg i Tübingen i tu prelazi na protestantizam. U Urachu pristupa krugu hrvatskih protestanata (A. Dalmatin, P. Trnbar, S. Konzul i dr.), uz I. Ungnada s kojim sklapa i ugovor o svojim obvezama u slučaju vraćanja vlastitih posjeda, pritom se koristeći falsificiranim grofovskim titulama na temelju pribavljene povelje kralja Bele IV. koju mu je potvrdio car Ferdinanad I. (1555). Postaje savjetnikom vojvode Albrechta I. i odlazi u Königsberg na sveučilište kao predavač filozofije i teologije. Pod prijetnjama da je falsifikator primoran je bježati (1565) u Gdañsk, Pariz i Münster, gdje se ženi i prelazi na katoličku vjeru. Vraćena su mu nekadašnja imanja i on 1574. dobiva dozvolu povratka u Poljsku i Prusku. Među naslovima Skalićevih djela s područja teologije, historiografije i filozofije, kao što su primjerice Filozofske satire, Zaključci o vrstama znanja, izuzetno mjesto pripada onomu o enciklopediji, univerzumu svetih i svjetovnih znanja, Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam prophanarum epistemon, Basel, 1559, zbirka od petnaest rasprava (Pavao Skalić/Paulus Scalichius, Epistemon, Zagreb, 2004, prir. M. Girardi-Karšulin, lat. izvornik i hrv. prijevod I. Kapec i N. Jovanović), po kojemu se Skalić smatra pretečom suvremene enciklopedistike. Skalić je pisac niza djela povijesnog, teološkog i vjerskog karaktera te polemičkih spisa. Njegovo djelo odlikuje križanje najrazličitijih ideja mističke, simboličke, orfičke, hebrejske, kaldejske egipatske, arapske, antičke, grčke pitagorejske i drugih tradicija, sinkretizam karakterističan za njegovo vrijeme, obilježen autoritetom nasljeđa s jedne, i rađanja kritičkog mišljenja s druge strane. Širina, raznovrsnost, bogatstvo tema, problema i ideja koje su sadržane u njegovu djelu, u kojem je sakupio i sistematizirao veliku građu različitih disciplinarnih područja, ogledalo je nove humanističko-renesansne kulture. U Skalićevim Tezama o okultnoj filozofiji i O misterijima, ogleda se njegovo nastojanje da nađe ključ kojim će prodrijeti u tajne univerzuma, u tajnu božanskog sklada svih bića, kroz jedinstvenu osnovu svih područja znanja. Ostajući na razini teološko-filozofskih rasprava svoga doba, piše Skalić s namjerom obrazovana autora, polihistora, kojemu je do elite duha, do zajednice mudrih i osvještavanja čovjekove prošlosti i sadašnjosti.

DJELA: Conclusiones in omni genere scientiarum, divinas, angelicas, coelestes, elementares et infernales, Bononiae, 1553, Rome, 1553; Occulta occultorum occulta... Esdrae. Perfectis quaedam palam facies, quaedam sapientibus absconse trades, Viennae, 1556; Dialogus P. Scalichii de Lika... de missa, Tubingae, 1558; Glossa... in triginta duos articulos canonis missae ex Apostolo, Romae, 1558; Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon Pauli Scalichii de Lika, Basileae, 1559; Ad invictissimum et augustissimum principem et dominum Ferdinandum... Genealogia seu de antiquissima Scalichiarum sive a Scala origine ab anno Salutis LXXX usque ad annum MDLXI. Sermo, Argentorati, 1561; Ad inclytum Regiomontanum Gymnasium Stolanum in vaporem scholia, Regimonti Borussiae, 1562; Ad invictissimum et augustissimum principem... Ferdinandum... Genealogia, seu de antiquissima Scalihiorum sive de Scala origine ab anno LXXX usque ad annum MDLXI Sermo emendatus et auctus, Regiomonti, 1563; Dialogi contra Vergerium, Regiomonti, 1563; Genealogia praecipuorum Europae regum et principum a Gothis deducta per utrumque sexum, Regiomonti Borussiae, 1563; Satirae philosophicae sive miscellaneorum T. I. Accessit Genealogia praecipuorum Europae regum et principum, etc. a Gothis deducta per utrumque sexum, auctore Heilricho Zeellio Agrippinate, Regiomonti Borussorum, 1563; Apologia prima, Regiomonti, 1563; Apologia secunda adversus anonymum et caecum quendam atque clandestinum de origine sua rumorem, (isto izd. i god). Auff königlicher Majestat zu Poln etc. unsers allergenedigsten Herrn etc. An fürstl. Durchleuchtigkeit in Preussen, unsern genedigsten Herrn genediges ansuchen, wirdt hie inn offnem Druck an Tag gegeben ein klarer und wolgegründter Gegenbericht Herrn Pauli Scalichii Heergragen in Hun, Marggrafen zu Verona etc. Herrn und Erben zu Creuzburg inn Preufien. Auff die vermeinten Fürbringen, Schein und Schrifften, so Albrecht Truchseß von Wetzhausen, wider Herrn Scalichium an fürstlichem Hofe zu Preußen eingelegt. Sambt Albrechten Truchsessen Schein und Berichten, auch was in solcher Handlung für Consilia und dergleichen unterhandlung bißhero fürgelauffen. Im monat Iunio anno 1565, Königsperg; Klag an den Khoenig zu Polen..., In Pathmo 1567; Responsa iuris consultorum, iudicum et iuratorum qui habentur in universa Europa longe clariuores, de origine, gente ac nomine Pauli Scaligeri... in formam manifesti redacta, Coloniae, 1567; Censura brevissima de potissimis huius seculi sectis de moribus Antichristi, de extremo iudicio et certissima via ac methodus de dignoscendis spiritibus an ex Deo sint, Mediolani, 1568; Iudicium de praecipuis sectis nostrae aetatis, de proprietatibus Antichristi, de extremo iudicio, Coloniae, 1569; Certissima methodus, qua homines palantes et erroribus turbulentis impliciti ad viam veritatis revocandi et... promovendi veniant. Contra centurias evangelicae veritatis Ioh. Nasi Minoritae, Coloniae, 1570; Miscellaneorum de rerum caussis et successibus libri, Coloniae, 1570 – 1571: De rerum causis et successibus et de secretione quadam methodo qua eversiones omnium regnorum universi orbis et futurorum series erui possint, 1570; (t. I.); Catholici epistemonis contra quondam corruptam ac depravatam encyclopaediam libri XV, 1571 (t. II.); Vaticiniorum aut imaginum Ioachimi, abbatis Florensis et Anselmi, episcopi Marsichani super statum summorum pontificum Romanae ecclesiae contra falsam Theophrasti Paracelsi... pseudomagicam expositionem indubitata explanatio, Coloniae, 1570; Beschetzung der furnembsten Secten, 1570; Loci communes theologici sive Adversus vesaniam nepistorum pro ecclesia Romana eiusque authoritate oratio, Coloniae, 1571; Pro ecclesia Rhomana eiusque autoritate atque religione adversus vesaniam neopistorum... oratio, Coloniae, 1571; Querella ad serenissimum regem Polonorum... super calumnia... per quosdam sceleratissimos sycophantas apud suam regiam majestatem intentata, In. Pathmo, (s.a.); Apologia Pauli Scaligeri... ad Zoilum... regis Polonorum et... ducis Prussiae publicae securitates... (Bibliotheque National, Paris); Epistola ad serenissimum et potentissimum reqem Polonorum..., in qua articuli quidam commissionis regiae... atque sententia definitiva ducis Prussiae adversus Albertum Truchsium a Weizhausen recitantur, Estreicher, XXVII, str. 173.

LITERATURA: E. Banić-Pajnić, "Pavao Skalić i tradicija ʻaeternae sapientiaeʼ", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 17–18 (1983), str. 111–122; Lj. Schiffler, "Enciklopedija Pavla Skalića", u: Lj. Schiffler, Ideja enciklopedizma i filozofijsko mišljenje, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1989, str. 82–90; M. Girardi-Karšulin, "Pavao Skalić. Eulogus ili o odvojenoj duši", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 35–36 (1992), str. 27–39; M. Girardi-Karšulin, "Pavao Skalić. Teze o svjetovima i znanostima", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 41–42 (1995), str. 67–82; I. Kapec, "O sadržaju i jezično-stilskim osobitostima u Skalićevoj raspravi ʻDe magia naturaliʼ", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 51–52 (2000), str. 165–186; K. Čvrljak, Filozofija u enciklopedizmu Pavla Skalića, Ogranak Matice hrvatske Skradin, Zagreb – Skradin, 2004; M. Hudoletnjak Grgić, "Sinkretizam i enciklopedizam u Skalićevu Epistemonu: slučaj medicine", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 65–66 (2007), str. 7–33; I. Skuhala Karasman, "Razumijevanje kabale u Epistemonu Pavla Skalića", Gazophylacium, 15 (2010), str. 77–82; A. Jembrih, "Pavao Skalić i njegov studij na Bečkome sveučilištu", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 73–74 (2011), str. 95–132.