Institute of Philosophy | Library of Croatian Philosophers

[ENG] Franjo MARKOVIĆ, filozof, književnik (Križevci, 26. VII. 1845–Zagreb, 15. IX. 1914) Od 1854. do 1862. je u Zagrebu pohađao gimnaziju u plemićkom konviktu. Nakon završene gimnazije upisao je studij klasične filologije i slavistike u Beču koji je završio 1865. Zatim je do 1868. bio zaposlen kao gimnazijski suplent u Osijeku, nakon čega je premješten u Zagreb. U Osijeku je napisao svoje poznato djelo ep Kohan i Vlasta. Godine 1867. je napustio profesorsku službu te je počeo studirati filozofiju u Beču. Nakon dvije godine koje je proveo radeći kao profesor u gimnaziji i kao urednik Vienca, nastavio je s proučavanjem filozofije, u Dresdenu, Lepzigu, Berlinu i Parizu. Postao je prvi nositelj Katedre za filozofiju nakon osnutka Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1876. postao je članom JAZU.

DJELA:

Objavljena djela:

Estetička ocjena Gundulićeva "Osmana", Zagreb, 1877; O piscih filozofijske struke a hrvatskoga roda, Vienac, 44/1881; Filosofijski rad Rugjera Josipa Boškovića, Zagreb, 1887–1888; Etički sadržaj naših narodnih poslovica, Zagreb, 1889; Prilog estetičkoj nauci o baladi i romanci, Zagreb, 1899; Razvoj i sustav obćenite estetike, Zagreb, 1903; Izabrana djela, Zagreb, 1970; Logika, 1. odsjek, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1–2 (1992); Vrsti sudova po njihovih oblicih, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1–2 (1993)

Rukopisi:

Logika; Pedagogika; Psihologija; Fizika i etika; Predavanja iz filozofije; Nauka o spoznaji

LITERATURA: V. Filipović, "Franjo Marković – rodoljubni pjesnik i učitelj filozofije. Koliko u filozofije Herbartovac?", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 15–16 (1982), str. 7–24; I. Čehok, "Franjo Marković", u. F. Zenko (ur.), Novije hrvatska filozofija, Školska knjiga, Zagreb, 1995, str. 31–45; I. Peklić, "Ususret 130. obljetnici Markovićeva rektorskoga govora (1881): ostvareni zadaci u istraživanju hrvatske filozofske baštine", Cris: časopis povijesnog društva Križevci 1 (2011), str. 156–163