kojemu pripadamo sami, kao što je on i naš, koji u neku ruku i jest upravo
»mi« sa svime, što omogućuje i izaziva u nas takvu neku i svijest svijeta i svjet­
sku svijest?! štaviše, sam naš isti svijet, kako obuhvaća napose kao svijet
kulture mnoštvo i mnogolikost jastava, ne ulazi svuda ni u svakome slučaju
po istim elementima, po jednakim predmetnostima i na isti način usmjerenim
funkcijama u krug mogućih eksplikacija, pa i ne vode do istih uviđaja, pred-
mniva i teorema. I nijesu nipošto uvijek zablude po srijedi. Do razmimoila-
ženja i razdora može i zna da vodi raznolika upravljenost prema neizmjer­
nome mnoštvu i nepreglednoj mnogolikosti mogućih datosti, pa i nemogućnost
da se prozre u priprostu zahvatu posljednja cjelina. Jer kao što krvno tje-
lešce neko, sve kad bi imalo još toliko budnu, zahvatnu i prodirnu svijest,
izvršavajući svoje funkcije ne može da organizam, kojemu služi, sav ogleda,
ne smijući naprosto izaći iz njega te ga bilo kako okružiti, tako nije dano ni
ljudskoj svijesti okovanoj jastvom, što ga sama ostvaruje, da se dostane
jednostavnim nekim prodorom izravno cjeline svijeta ni sličnim priopćivim
uzmahom dovine iznadmnoštvena osnova jedinstva zazbiljnosti, ne mogući
ipak najednom samu sebe svu premašati, što bi značilo i u jednome naletu obu­
hvatiti sve, pa i neispunjeno, neosvješteno još svoje trajanje, koliko tkogod
inače i htio dopustiti, da bi umom i maštom možda i sve ostalo osim same
sebe čitave mogla zaobići i znala s jedinstvena gledišta prozreti.
4
Ostvaruju li se zazbiljnosti i oživljuju li joj različiti »svjetovi«, a čovjek
se svojim životom, i voljnim i čuvstvenim i misaonim, prostorno i vremenski
ograđen, razbuđuje i očituje samo u jednome između njih, ne će zacijelo moći
izazvati čuđenje činjenica, da se određenju, koje bi imalo omogućiti razumije
vanje bilo kojega, bilo kakva svijeta, isprečuju mnogovrsne teškoće. Napose
će teškoće u tome pravcu izvirati otud, što nikakav filosofem, koliko bi
imao u sintezi eksplicirati bitak i bivanje svijeta, ne može sam pripadati
svim svjetovima. I filosofička se misao kreće u sklopu svojega nekog svijeta,
pa će iz njegova upravo kruga morati da proizađu i stajalište i sredstva prozi-
ranja i uviđanja, i nesamo koliko se tiče istoga tog svijeta, nego i stranih,
i bivših, povijesnome nekom prošlom razdoblju pripadnih svjetova, i sadašnjih,
više ili manje prostorno odijeljenih, tuđih. A rastu još te teškoće, uzme li se
u račun, da jednako postojanje svjetova još ne mora značiti, da bi im i vri­
jednost ili vrijednosna sadržina morala značajem i značenjem biti jednaka.
Koliko se dakle ova ili ona neka određena filosofija dala na to, da
prodre u bitnost bilo kojeg između svjetova, ona ne će moći zatajiti pripad­
nost ovom ili onom nekom određenom svijetu niti zanijekati nužnu vezanost
na nj. S tim u vezi ne valja pak smetnuti s uma, da će htjetu neku takvu ekspli­
kaciju cjeline svijeta, raščlambu njegove strukture ili interpretaciju pogledom
na koje njegovo područje moći ona stvarno provesti tek s određena poprišta
svoga — neposredno življenoga — svijeta i samo prema datostima i činiocima,
što se sa cjelinom ili određenim pojedinostima njezina svijeta mogu dovesti
u bilo kako već usmislenu vezu. Jer istinsko dubinsko, bistveno shvaćanje
19
1...,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,...48