Page 7 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 261
riječi kao što su sposobnost, moć, narav, privlačenje, naklonost i odbojnost ,
jer ne pridonosi ničijem znanju ako se tako razjašnjavaju. Malebranche grdi
Aristotela što sve izlaže i rješava »glasovitim nazivima roda, vrste, čina,
mogućnosti, naravi, oblika, sposobnosti, kakvoće, uzroka po sebi, slučajnog
uzroka. Njegovi sljedbenici jedva mogu vjerovati«, kaže preslavni autor,
»da se tim nazivima ništa ne označava niti od njih itko postaje pametniji
… Vatra topi kovinu jer ima sposobnost topljenja; a čovjek ne probavlja
hranu zato što mu je slab želudac, odnosno zato što sposobnost probave ne
obavlja dobro svoju zadaću … Vatra grije, suši, otvrdnjuje i omekšava jer
je obdarena sposobnošću da poluči te učinke. Sena čisti svojstvom čišćenja,
čak i kruh hrani hranjivom sposobnošću. Te su postavke izvan opasnosti od
pogreške. Svojstvo je ono što čini da se stvar naziva svojim imenom. To se
Aristotelu sigurno ne može zanijekati. Takvi iskazi doduše nisu netočni, no
zapravo ništa ne znače. Te općenite i neodređene ideje ne vode u pogrešku,
no beskorisne su kada treba otkriti istinu«. Ako je pak tako, kao što itekako
jest, ne vidim razlog zašto aristotelovci to isto nipošto ne bi mogli predbaciti
Malebrancheu kada traži razlog uzajamnog odnosa između radnji duha i ti-
jela. Svi znaju da se sve na svijetu događa po Božjoj volji; isto tako svi zna-
ju da magnet privlači željezo snagom privlačenja. Nitko, dakle, ne postaje
učeniji kada, na njegovo pitanje koji je uzrok toga čudesnog odnosa, dobije
jedino odgovor: »Zato što je Bog ustanovio zakon između duha i tijela po
kojem će promjene na svakoj od tih supstancija odgovarati jedna drugoj«.
Isto tako, ništa ne pridonosi znanju kada se onome koji pita zašto magnet
privlači željezo ili zašto teže stvari padaju, odgovori: »To je zbog sposob-
nosti privlačenja koja se nalazi u magnetu, i koja dolazi od sile, ili težine
koja se nalazi u tijelima«. Putem privlačne snage ili sile ne saznajemo više
o težnji željeza prema magnetu ili teških tijela prema središtu, nego što nam
pokazuju sama osjetila. A o tome uzajamnom djelovanju, koje svatko ne-
prestano doživljava na samome sebi, ne saznajemo više ni iz zakona koji je
ustanovio Bog, a prema kojem sam Bog usklađuje dušu prema tijelu i tijelo
prema duši. Privlačna snaga, sila itd. toliko su prazne riječi da u njima ne-
ma nikakva razlikovna značenja. Pa i Božja je volja najuopćeniji uzrok pod
koji ravnopravno potpada sve stvoreno u prirodi. Dakle, ukoliko onaj koji je
zadovoljan neodređenim pojmovima privlačne snage, sile i sl. ne objašnjava
na filozofski način te pojave, isto tako se ne ponaša kao filozof ni onaj koji
objašnjavajući uzajamnost duha i tijela zaziva Boga kao ex machina, i pripi-
suje tu pojavu njegovoj volji kao najbližem i neposrednom uzroku.