english

Matija VLAČIĆ ILIRIK

De materiis metisque scientiarum, et erroribus philosophiae, in rebus divinis [opis djela] [tekst] [pdf]

ΓΝΩΘΙ ΣΕΑΥΤΟΝ [opis djela] [tekst] [pdf]

Paralipomena Dialectices [opis djela] [tekst] [pdf]

Matija VLAČIĆ ILIRIK (Matthias Flacius Illyricus), protestantski teolog, filozof, lingvist, povjesničar (Labin, 3. III. 1520–Frankfurt na Majni, 11. III. 1575). Školovanje je započeo u Labinu, a kao šesnaestgodišnjak je nastavio humanističko obrazovanje u Veneciji. Vlačićev ujak B. Lupetina poslao ga je u Njemačku (1539) na dalje studije, gdje je završio studije triju svetih jezika. Godinu dana Vlačić je boravio u Baselu (1539–1540) kod učitelja i mecene S. Grynaeusa (1493–1541), a iduću godinu u Tübingenu, odakle je na preporuku M. Grbca otišao na sveučilište u Wittenberg i studirao kod Ph. Melanchthona (1541–1544). Godine 1551. u svome djelu Regulae et tractatus quidam de sermone sacrarum litterarum je objavio svoj magistarski rad iz filozofije o studiju Svetog pisma i nužnosti poznavanja grčkog, hebrejskog i latinskog jezika. Godine 1544. je postao profesor hebrejskog jezika na istom sveučilištu. Bio je blizak suradnik Melanchthona i Luthera te je ušao u borbu protiv pape i cara, a kasnije i protiv samog Melanchthona. Otišao je u Magdeburg, gdje je u vrijeme oružane borbe protiv njemačkih feudalaca i opsade napisao i objavio spise protiv cara i Rimske crkve. Godine 1549. piše Vlačić teološko djelo De vocabulo fidei (O riječi vjere) kojemu je Melanchthon napisao predgovor. U Magdeburgu je između 1553. i 1555. pisao polemičko djelo Catalogus testium veritatis (Katalog svjedoka istine, 1597, 1562, 1666). U Magdeburgu je 1553. objavljen i Vlačićev spis – polemika sa šleskim teologom C. von Schwenckfeldom. Obuzet idejom izdavanja povijesnih protestantskih djela piše u Magdeburgu djelo Centuriae Magdeburgenses (Magdeburške centurije), koje su od 1559. do 1574. izašle u 13 svezaka i više izdanja, djelo s tematikom trinaeststoljetne povijesti kršćanske crkve i opće povijesti. Godine 1557. je postao profesor novozavjetne egzegeze na Sveučilištu u Jeni. Zbog determinističkog učenja o grijehu Vlačić je morao napustiti Jenu. Vlačić je 1562. došao u Regensburg, namjeravajući tu otvoriti protestantsko učilište za Austriju, Češku i južnoslavenske zemlje. U Regensburgu je izdao Otročju bibliju (1566) koja je adržavala i Katehizmus hervatski, a tu je pisao i svoje najznačajnije djelo Clavis scripturae sacrae seu de sermone sacrarumlitterarum (1567). Djelo je nastavio pisati u Antwerpenu i Frankfurtu gdje je živio do 1567. Otputovao je u Strassburg, potom u Frankfurt (1573) gdje mu je samo privremeno omogućen boravak. Tu je radio na filološkom komentaru Biblije koji je ostao nedovršen zbog njegove smrti. U Baselu je objavio 1570. svoj komentar novozavjetnog teksta Novum Testamentum Jesu Christi... cum glossa compendiaria, bilješke uz grčki tekst i Erazmov latinski prijevod. Vlačić u svojim hermeneutički usmjerenim spisima, primjerice raspravljajući o sadržajima i ciljevima znanosti (De Materiis metisque scientiarum, et erroribus philosophiae, in rebus divinis, 1563), iskazuje i svoj pristup i razumijevanje filozofije i njenih metoda te odnosa mišljenja, jezika i razumijevanja. Vlačić se smatra utemeljiteljem protestantske hermeneutike i teologije, hermeneutičkog sustava koji će se kao univerzalna metoda razviti tek u 19., a kao filozofijski pravac u 20. st., kao i teorije znanosti po kojoj se smatra i tvorcem metodologije duhovnih znanosti. Vlačićevo značenje u povijesti biblijske egzegeze objašnjivo je duhovnom situacijom vremena u kojemu živi i djeluje, i kojim je povijesno uvjetovano i njegovo mišljenje. U njegovim se teološkim djelima isprepliću povijesno-kritička istraživanja s jezikoslovnim i pojmovnim studijama.

DJELA: De vocabulo fidei et aliis quibusdam vocabulis explicatio vera et utilis, sumpta ex fontibus Ebraicis, Vitebergae, 1549, Basileae, 1554, 1563; Omnia latina scripta Matthiae Flacii Illyrici, hactenus sparsim contra Adiaphoristarum fraudes et errores aedita, et quaedam prius non excusa..., Magdeburg, 1549; Regulae et tractatus quidam de sermone sacrarum literarum, ad genuinam multorum difficilium locorum explicationem perutiles, Magdeburgi, 1551; Razgovaragne megju papistu i gednim Luteram. Stumačeno po Antone Senjanine, Padove, 1555; De sectis, Dissensionibus, Contradictionibus, Et Confusionibus doctrinae, religionis, scriptorum et doctorum Pontificiorum Liber…, Basileae, 1556; Catalogus testium veritatis, qui ante nostram aetatem pontifici romano et papismi erroribus reclamarunt pugnantibusque sententiis scripserunt, Basileae, 1556, Strasburgo, 1562, Francoforte, 1573 (Katalog svjedoka istine, izd. N. Majnarić, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1960); Paralipomena Dialectices. Libellus lectu dignissimus, et ad Dialecticam Demostrationem certius cognoscendam, cuius etiam in Praefatione prima quaedam principia proponuntur, apprime utilis, Basileae, 1558 (Paralipomena dialectices, prev. i prir. J. Talanga i F. Grgić, Školska knjiga, Zagreb, 1993); Ecclesiastica Historia, integram ecclesiam Christi ideam quantum ad locum, propagationem, persecutionem, tranquillitatem, doctrinam, haereses, ceremenoias, gubernationem, schismata, synodis, personas, miracula, martyria, religiones extra Ecclesiam et Statum Imperii politicum attinet, secundum singulas centurias, perspicuo ordine complectens: singulari diligentia, et fide ex vetustissimis et optimis historicis, patribus, et aliis scriptoribus congesta. Per aliquot studiosos et pios in urbe Magdeburgica, 13 sv, Basileae, 1559–1574 (Centuriae Magdeburgenses); Disputatio De Originali Peccato et Libero Arbitrio, Inter Matthiam Flacium Illyricum, et Victorinum Strigelium, publice Vinariae per integram hebdomadam..., 1563; De Materiis metisque scientiarum, et erroribus philosophiae, in rebus divinis, Basileae, 1561; Otrozhia biblia. Ein Handtbuchlein. Darinn ist unter andern der Chatechismus von fungerlei Sprachen, Regenspurki, 1566; Clavis Scripturae sacrae seu De sermone Sacrarum literarum, Basileae, 1567, Basileae, 1580–1581, 1629, Jena, 1674, Lipsiae, 1695, Francoforte et Lipsiae, 1719; De Ratione Cognoscendi Sacras Literas/Über den Erkenntnisgrund der Heiligen Schrift, lateinisch-deutsche Parallelasugabe, prev. L. Geldsetzer, Stern Verlag, Düsseldorf, 1968; Clavis Scripturae Sacrae, seu de sermone Sacrarum literarum, reprint, Hrvatska Akademija "Andrija Jamometić", Scripta croatica, Basel, 1985; O načinu razumijevanja Svetoga pisma, prir. J. Zovko, prev. Ž. Puratić, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993, (redig. prijepis izvornika iz 1547. prva 4 poglavlja prve rasprave drugog dijela Ključa); Novum Testamentum Jesu Christi Filii Dei, ex versione Erasmi, innumeris in locis ad Graecam veritatem, genuinumque sensum emendata...Glossa compendiaria M. FL Albonensis in novum Testamentum, Basileae, 1570, Francoforte, 1659.

LITERATURA: V. Filipović, "Matija Vlačić kao začetnik suvremene hermeneutike i strukturalizma", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 1–2 (1975), str. 21–36; I. Kordić, Hermeneutika Matije Vlačića Ilirika, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1992; J. Talanga i F. Grgić, "Matthias Flacius Illyricus and Sixteenth-Century Logic, Synthesis Philosophica 14 (1992), str. 243-255; J. Zovko, "Proslov", u: Matija Vlačić Ilirik, Katalog svjedoka istine, preveo Vinko Vitezica, Dom i svijet, Zagreb, 1998, str. XI–XVIII; I. Kordić, "Vlačićeva filozofijsko-teologijska bespuća", u: E. Banić-Pajnić, M. Girardi-Karšulin, Zbornik u čast Franji Zenku u povodu 75. godišnjice života, Institut za filozofiju, Zagreb, 2006, str. 59–88; I. Kordić, Razum, vjera i neznanje: Matija Vlačić Ilirik i svijet reformacije, Naklada Jurčić, Zagreb, 2007; Oliver K. Olson, Matija Vlačić i opstanak Lutherove reforme, prijevod Ljubinka Jambrek, Bogoslovni institut, Zagreb, 2010; M. Miladinov (ur.), Matija Vlačić Ilirik III, Zbornik radova s trećeg međunarodnog znanstvenog skupa "Matija Vlačić Ilirik", Grad Labin, Labin, 2012.